'Elitni' turisti na Porporeli ponašaju se poprilično 'masovno'

Ne bi to bilo ništa čudno da oni nisu objedovali na kamenu, što onako po pravilu izaziva sablazan dijela Dubrovčana, što sebi uzimaju za pravo tvrditi tko je dobar gost, a tko nije. U svakom slučaju bilo je tog popodneva na Porporeli kruha, sira, šunke, mortadele, namaza, voća i povrća... Sve to oni su posložili u sendviče i opušteno jeli u pauzama između kupanja.

Zanimljiva je ta slika prvenstveno jer je riječ o Nijemcima, koji se po nekakvom pravilu smatraju "kvalitetnim", odnosno "elitnim" gostima koji u prosjeku, kazuju to statistike, troše više novca za razliku od Čeha ili pak susjednih Bosanaca i Hercegovaca za koje se najčešće vezuje stereotip objedovanja na plaži. No, ti "elitni" gosti eto ponašali su se u ovom slučaju poprilično masovno. Nisu odlučili poći u neki od skupih dubrovačkih restorana, gdje bi jeli smrznute lignje i ostale precijenjene specijalitete pri tome glumeći elitu. U drugu ruku, možda jednostavno nisu pošli u restoran svjesni visokih cijena za vrijeme turističke sezone u najprepoznatljivijem hrvatskom gradu.

Odlučili su oni pošteno platiti u obližnjoj butizi sve što su odabrali, uredno složiti sendvič i uz to napraviti salatu, a da pri tome nisu pravili nered i nisu nikome smetali. U čemu je onda problem u skromnom ručku na plaži, koji biva dočekan "na nož"? 

Kvaka je upravo u često spomenutim pojmovima masovnog i elitnog turizma. Neki su zamislili kako bi Dubrovnik trebao biti destinacija za elitne turiste, a dobra većina onda to, ne razumjevajući pojmove, opetovano ponavlja glumeći elitne i, prije svega, postavljaju se kao intelektualno superiorni domaćini koji si uzimaju za pravo tvrditi što bi trebalo, a što ne bi trebalo biti. 

Iako zadnjih godina u Dubrovnik dolaze gosti i dive se njegovim ljepotama, ne treba zaboraviti kako je za vrijeme rata Grad bio opustošen. Turizam je danas općenito najnesigurniji generator boljeg života, koji se može urušiti u slučaju, ne daj Bože, i nekakve prirode katastrofe ili terorizma. Upravo zato, tu bi priča s detaljnim odjeravanjem džepova turista trebala stati.

Svaki gost u Gradu treba se osjećati dobrodošlo, neovisno o tome što će on objedovati. A na koncu, Dubrovčane se ne tiče koliko će on pojesti, popiti i općenito gdje će potrošiti svoje novce. Uostalom, ako se mladi ljudi iz srca te sanjane elitne Europe toliko opušteno časte pomadorama, kruhom ili mortadelom, onda bi definitivno i Dubrovčani trebali drugima prestati brojati zalogaje. I, pobogu, biti zahvalni na svakom obliku turizma koji doprinositi boljem ekonomskom standardu i ne narušava Grad u njegovom izvornom obliku. Kakvi god trendovi bili, u Dubrovnik će uvijek pristizati gosti, diviti se njegovim ljepotama i gostoprimstvu domaćina, a za sebe će zadržati koliko će potrošiti.