Energetski certifikat je postao nova stavka pritiska države na prodavatelja nekretnine. Kazne su ogromne za prodavatelje od 25.000,00 kn – 100.000,00 kn ako nemate certifikat i onemogućena je prodaja bez certifikata.
Cijene certifikata su već od 800,00kn + PDV pa do 32.000,00kn, ovisno je tome koliko su informacije o materijalima dostupne osobi koja vrši procjenu i naravno veličini. Novo napravljene zgrade imaju sve informacije dostupne, a i sama izrada je u skladu sa više manje traženim standardima, pa će certifikati biti jeftiniji. Zapravo je jako nezgodno ako se radi o staroj zgradi i njenom izračunu energetske efikasnosti. Teško je doći do podataka kako je građena, kojim materijalima i ovaj zakon navrat na nos je doveo prodaju nekretnina do kolapsa. Toliko nekretnina bez certifikata, a tek 300 odškolovanih ljudi za procjenu znači nove zavrzlame u području nekretnina. Agencije za nekretnine su povukle na desetine tisuća nekretnina iz prodaje jer nemaju energetski certifikat. Zanimljivo da za neimanje certifikata se neće kažnjavati agencije za nekretnine, već samo vlasnici nekretnina, koji su ponudili nekretninu agenciji. Stanovi od pedesetak kvadrata zasada mogu proći u prodaju bez certifikata, po informaciji koju sam dobio u agenciji za nekretnine.
Prosječne cijene koštanja certifikata su od 2.000,00 – 5.000,00 kn i ako je osoba pritisnuta prodaji zbog ovrhe i bankovne tužbe, ovaj dokument još usporava proces i zadaje nove izdatke. Kako riješiti energetski papir za kuće i stanove starije od 50 godina, kako ustanoviti materijale, a kako one stare 100-200 godina ustanoviti, to je ostalo otvoreno pitanje?!. Hoće li se točno odrediti kategorija na osnovu računa za struju, vodu i grijanje, te priča vlasnika kako je građena? Energetski certifikat je i marketinški instrument s ciljem promocije energetske učinkovitosti i niskoenergetske gradnje. Energetskim certificiranjem zgrada moguće je uspoređivati energetske potrebe zgrada, potiču se ulaganja u nove inovativne koncepte i tehnologije, korištenje alternativnih sustava za opskrbu energijom u zgradama, te se doprinosi ukupnom smanjenju potrošnje energije i zaštiti okoliša.
Energetski razred zgrade jest indikator energetskih svojstava zgrade koji se za stambene zgrade izražava preko godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke svedene na jedinicu ploštine korisne površine zgrade, a za nestambene zgrade preko relativne vrijednosti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje. Energetski razredi se označavaju od A+ do G, od najpovoljnijeg do najnepovoljnijeg. Svi objekti za koje je potrebno napraviti energetski certifikat, svrstavaju se u energetski razred.
Energetsko certificiranje postojeće zgrade uključuje:
- pregled postojeće projektne dokumentacije (arhitektonski, građevinski, strojarski, elektrotehnički projekt, fizika zgrade…)
energetski pregled zgrade sa svim potrebnim analizama građevinskih karakteristika zgrade i energetskih svojstava sustava grijanja, hlađenja, elektroinstalacija i sl.
- vrednovanje radnji energetskog pregleda zgrade
- određivanje energetskog razreda zgrade
- izradu energetskog certifikata s preporukama za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade
- izdavanje energetskog certifikata s prijedlogom mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane i s izračunatim razdobljem povrata investicije
Investitor nove zgrade dužan je osigurati energetski certifikat zgrade prije obavljanja tehničkog pregleda, odnosno priložiti ga zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole. Ta se obveza odnosi na sve nove zgrade za koje se nakon 31. ožujka 2010. godine podnosi zahtjev za izdavanje akta temeljem kojega se može graditi (građevinske dozvole ili potvrde glavnog projekta), odnosno na sve nove zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2, za koje je prijavljen početak građenja nakon 31. ožujka 2010. godine.
Cijeli članak možete pročitati
OVDJE