Za Europsku komisiju Hrvatska je derogirala svoj ugovor o pristupanju i to je za nju ključno uporište u ovoj kritici koju upućuje Hrvatskoj.Inače, premijer Milanović kaže da će on na sljedećoj sjednici Europskog vijeća potaknuti raspravu o tome da sve zemlje članice imaju jednaka prava što se tiče uhidbenog naloga, a ministrica Pusić, pak, kaže da se sve treba vratiti na staro, dakle da se Lex Perković treba povući, a da se potom može o tome u Europskom vijeću i raspravljati.
Bez obzira na sve to skupa, valja napomenuti da je Europska komisija imala itekako snažan zakonski mehanizam zaustaviti hrvatsko pristupanje nekoliko dana prije 1. srpnja, ali očito je stvar njezine političke odluke bila da to ne učini.
S druge strane, Vlada ne pokazuje nikakvu spremnost oko izmjene svog stava, Vlada jedino pokazuje drugi način komunikacije. Govor iz današnjeg priopćenja Ministarstva pravosuđa najblaže rečeno je krajnje nediplomatski prema zemljama članicama, prema europskim partnerima i prema gospođi Reding.
Uhidbeni nalog donesen zbog komunističkih zemalja
Europski uhidbeni nalog je kao pravni mehanizam donesen 2002. godine i nije slučajno Europska komisija tada odlučila da ga mogu ograničiti samo zemlje koje su u tom trenutku bile članice Europske unije, znajući da se svako buduće proširenje odnosi na postkomunističke zemlje, dakle na zemlje koje trebaju jačati vladavinu prava i svijest svojih društava o vlastitim totalitarnim prošlostima.
Tu je izuzeta jedino Češka, koja je u tom trenutku završavala pregovore i to stoga što je Češka početkom 90-ih godina vrlo uspješno provela lustraciju, što druge zemlje dijelom jesu, a dijelom nisu učinile, manje ili više uspješno.
To je više i malom djetetu jasno i ovo sve skupa će jako štetiti Hrvatskoj ukoliko se ne postigne jedno razumno rješenje, jedan politički konsenzus, ukoliko se famozni Lex Perković ne povuče. To naprosto tako stoji u pristupnom ugovoru, a pacta sunt servanda - ugovoreno se mora poštovati.