Evo zašto emocionalni stres koji doživimo kao djeca zauvijek utječe na naše zdravlje

Ne možemo se sjećati svih traumatičnih događaja koji su se desili tijekom djetinjstva. Ali emocionalne promjene koje doživimo kao djeca, bilo da se radi o smrti bliske osobe, kroničnom stresu zbog ekonomske nesigurnosti ili socijalnoj interakciji koja nas čini tjeskobnima i plačljivima, mogu zauvijek imati utjecaja na zdravlje.

Nedavno objavljena studija u Journal of the American College of Cardiology, pokazuje da emocionalni stres u djetinjstvu, iako možda u kasnijim godinama većeg stresa nije bilo, može povećati rizik razvoja srčanih bolesti i metaboličkih poremećaja kao dijabetes, u odrasloj dobi.

Visoki rizik od oboljevanja

Dječje doba iznimno je važno za životnu putanju zdravlja i toga kako se osjećamo, objašnjava Ashley Winning, autorica studije sa Harvarda. Ona i njezin tim analizirali su rezultate britanske studije iz 1958. godine. Kako su djeca ušla u školu, učionice su postale mjesta za promatranje, tumači Winning. Učitelji su prikupljali puno informacija o djeci procjenjujući simptome stresa, kaže autorica, pazeći kada su djeca bila na rubu suza ili tužna.

Učitelji su ocjenjivali djecu u dobi od 7, 11 i opet sa 16 godina. Kada su odrasli, sudionici studije su sami radili procjene stresa u svojim životima u dobi od 23, 33 i 42 godine. Navršivši 45 godina pristupili su znanstvenoj procjeni da im se izmjere metabolički markeri, kardiovaskularno zdravlje i imunološko stanje.

Koristeći podatke ovih 6714 sudionika, Winning i suradnici analizirali su odnos između stresa i rizika razvoja različitih kroničnih bolesti. One osobe, izložene dugotrajnom stresu, u djetinjstvu i u odrasloj dobi, bili su u visokom riziku od obolijevanja. Iznenađuje da su i odrasli čije su razine stresa u odrasloj dobi bile niske, imali veći rizik zbog stresnih situacija proživljenih u djetinjstvu.

Biološki razlog

Iskustva u dječjoj dobi čine se kao važan predviđač rizika obolijevanja od kroničnih bolesti, kaže Aric Prather, istraživački psiholog sa University of California, San Francisco. Premda studija može izmjeriti samo korelaciju, ne uzrok, poklapa se sa drugim saznanjima. Prather koji proučava i vezu psihe i imuniteta, kaže da su mehanizmi koji su u ranom životu utjecali na zdravlje, komplicirani i znanost ih ne razumije potpuno. Ali rastu dokazi da postoji biološki razlog.

Odnosno, djeca izložena stresu u ranom životu mogu zbog toga imati neke biološke promjene. Stres može utjecati na to kako se geni aktiviraju i može inicirati neke druge psihološke efekte. Tijelo i duh su puno jače povezani nego što smo mislili, tvrdi psiholog Prather.