Zakukali su proteklih tjedana brojni Jugoslaveni koji su se krili u mišjim rupama dok se junački stvarala Lijepa Naša. Jecaju drugovi stoga što je uzde hrvatske kulture napokon preuzeo čovjek koji će joj dati značaj kakav ona zaslužuje, okrećući je od jugonostalgije i politike regiona, uzdižući je na razinu s kojom će naš narod biti ponosan. Jer kultura bi u suštini to trebala i biti – ponos, piše dnevno.hr
Daleko je međutim hrvatska kultura od ponosa, a Zlatko Hasanbegović čovjek je koji se odvažio na tešku bitku. Prerezati vrat debeloj i grlatoj guski koja je sve ove godine prilično lagodno živjela na račun hrvatske sirotinje, a sve to pod krinkom nevladinih udruga, neprofitnih medija i sličnih kvazi boraca za ljudska prava, koji se, kakve li ironije, bore tek za prava njihovih pristaša. Ne treba ići u daleku prošlost da bi se takvo što prikazalo. Evidentan primjer za to jest krvnički napad na staricu i aktivisticu Ružicu Ćavar, na koji su zanijemile kvaziudruge za zaštitu prava žena jer kako tada rekoše, nije ona obična starica. Još svježije u pamćenju zvoni podatak o neprofitnom mediju H-alteru, kojemu su novac hrvatske sirotinje dodjeljivali isti oni ljudi čija im imena stoje u impressumu. Ali naravno, sve su to veličine nama običnom pučanstvu neshvatljive, baš kao što nam nije jasno na koju je foru bivša ministrica Zlatar Violić odriješila kesu Pilselovu Autogramu, i to jer se eto njoj baš tako prohtjelo. Mnoge samoprozvane veritkale hrvatskog društva tada su šutjele, hajka se dizala tek protiv branitelja prosvjednika, no nitko nije ustao na noge protiv rastrošne ministrice koju se i ovih dana uzdiže u nebesa dajući joj priliku da sapere svoje grijehe u intervjuima po raznim tjednicima.
Doista, Zlatar Violić bila je velika nada kulturnjaka jer nazvaše je – stručnom. A kako je ona svoju stručnost pokazala jasno je i vrapcima na granama da su prosvjednici i borci protiv ministra Hasanbegovića na testu procjene pali jer upravo su oni ti koji su joj držali leđa dok je ona praznila proračun. Sve te udruge, organizacije i slične pojave, dakako, svoje saveznike moraju imati i u politici, a svakom promatraču jasno je kako glasnogovornika utjelovljuje SDP-ov Nenad Stazić, drug jugoslavenske glumačke perjanice Rade Šerbedžije, čovjeka koji nikada nije prežalio postojanje Hrvatske. Zdušno i pomalo tužno ustala je ova ekipa u borbu protiv ministra Hasanbegovića, a u plač mora da je briznula i holivudska diva Angelina Jolie, jer eto sada ni ona neće moći na Brijunu kušati hrvatsku janjetinu. Ipak, najviše razloga za negodovanje ima spomenuta dvojka, u čiju je biografiju duboko urezana netrepeljivost spram Hrvatskoj, dok istodobno oplakuju mračno doba komunizma, uzgred bilježeći još jednu dodirnu točnu, onu da korijene vuku iz susjedne nam Srbije, dok u Hrvatskoj pljujući po istoj toj državi sasvim dobro žive. Stazić kojega nikada nitko ništa o političkom životu i djelovanju nije dovoljno detaljno priupitao, dok je on istodobno ispaljivao otrovne strelice na račun hrvatskih branitelja. Ne treba takvo što ne treba čuditi jer sve je to dio Goldstein – Pusić ekipe koja preko usta nesmetano prevaljuje rečenicu o braniteljima kao barbarima. Žulja, međutim, Stazića ministar Hasanbegović i stoga što jednako kvalificira svaki zločin dok je iza njega ustrajna borba za ukidanje saborskog pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu.
Taj veseljak propitkivao je kroz hrvatske medije kada će zarasti vukovarske rane jer on ionako rane Vukovaraca ne može shvatiti. Njegov brijunski svijet u kojem mu društvo katkada pravi i Milanka Opačić popraćen je visokim trškovima partijanja i boravišnom taksom od sedam kuna, dok mu se u raju pridružuju Rade Šerbedžija te na sveopći zanos hrvatskih medija Angelina Jolie. Red je u ovoj priči podsjetiti i na Stazićeva brata Darka, dugogodišnjeg ravnatelja kazališta Gavelle. Isti je to onaj tim koji si je i za reizbora pripremio ulogu glavnog savjetnika. Taj je svojedobno u sebi sklonim medijima šefa financija kazališta prokazivao za ustaštvo i ispijanje vina, iako se zapravo radilo o njegovim milijunskim malverzacijama u korist Šerbedžijina putujućeg Ulyssesa. Uz takve malverzacije vezalo se i ime Nenada Stazića kojega bije glas i zbog jedne neugodne aferice koja mu se, eto, spletom okolnosti potkrala u imovinsku karticu. Stazić je naime u Koprivnici slupao skupi Audi Hrvatskog sabora, dok su mu suvozači bili brat Darko i bandićevac Duško Ljuština. Navodno su se uz ugodan izlet Podravinom zaputili kako bi se podružili sa SDP-ovim Zvonimirom Mršićem, prvim čovjekom Podravke. Tko će ga znati, možda i stoga da bi ova tvrtka otvorila kasu i marketinški pokrila Šerbedžijine ljetne igre na Brijunima. Nepoznanica jest tko je platio popravak automobila, ali ono što je javnosti i više nego poznato jest činjenica da je Nenad Stazić glasan i oštar kritičar kriminala, nepotizma i ostalih popularnih pojava koje su zahvatile sve sfere hrvatskog društva.
Uzmak s razlogom
Inače, priču o Darku Staziću među prvima je pokrenuo “zviždač” Vinko Mikulić progovarajući o nepravilnostima i kriminalu. Stazić s mjesta ravnatelja odlazi bez da je dovršio četverogodišnji mandat, a priliku da vodi kazalište Gavella dobio je poznati glumac Svrtan. Stazićev uzmak rezultat je javnog ukazivanja i kaznene prijave koju je protiv njega podnio Mikulić, inače dugogodišnji šef knjigovodstva u kazalištu. Šef računovodstva u više navrata upozoravao je na nepravilnosti i kriminal u vođenju Gavelle, a spominjao je i brojne višestruke isplate preko Student servisa za izmišljene fiktivne poslove. Također, progovorio je o nepotrebnom rasipanju novca na čak sedam poduzeća angažiranih za informatizaciju jedine blagajne i knjigovodstva, kao da se slična aplikacija nije mogla preuzeti od drugih kazališnih kuća. Nemoralnim je smatrao i potpuni godišnji promet od karata u iznosu od oko milijun i pol kuna potrošenih na reprezentaciju, Student servis i promidžbu, dok se istodobno iz proračuna Grada moli za plaće zaposlenih.
Rasipanje novca
Novac se rasipao na koprodukciju s drugim kazalištima i na višestruko preplaćivanje autorskih honorara mimo uobičajenih pravila, na fiktivno unajmljivanje stanova za navodne potrebe kazališta, na plaćanje napuhanih računa za nepostojeću robu i usluge pojedinih dostavljača. Mikulić je smatrao kako je šteta iznosila oko tri milijuna kuna, a za nastalu štetu krivio je ravnatelja Stazića. Ove prozivke ravnatelj Stazić je negirao pa je dugogodišnjem računovođi Mikuliću uručio otkaz. Ali nakon pritiska udruge Zviždač i kolega iz struke, Stazić je otkaz proglasio nevažećim, a Mikulića vratio na posao. U međuvremenu je Stazić sebi osigurao odstupnicu na novo radno mjesto savjetnika ravnatelja, mjesto koje ne poznaje niti jedna kazališna kuća u Hrvatskoj. Sve u svemu, iz ovih podataka više je nego jasan razlog hajke na ministra Hasanbegovića jer ti veliki kulturnjaci na račun hrvatske itekako dobro žive, a sada kada se tome napokon sluti kraj, nadajmo se da su krici koje ispuštaju posljednji koje ćemo čuti.