Novaković je mrtvom voždu sjekirom odsjekao glavu, skinuo mu odjelo na kojem je bio i orden koji je Karađorđe dobio od ruskog cara, i sve to s bisagama u kojima je bilo 4.000 dukata, predao Vujici Vulićeviću koji je to onda predao Pavlu Lisoviću, odanom Miloševom čovjeku koji je čekao u Palanci.
Već sutradan je Karađorđeva glava stigla u Beograd u jednoj zobnici, a njegovo obezglavljeno tijelo sahranjeno je na udaljenost od oko 100 koraka od mjesta gde je ubijen. Prema istraživanjima Milivoja Gavrilovića, koji je živio između dva svjetska rata i koji je uspio gotovo do detalja rekonstruirati Karađorđevo ubojstvo, Miloš se silno obradovao ‘pošiljci’ iz Radovanjskog luga.
Đorđe Petrović - KarađorđeU Miloševom prenoćištu, koje se nalazilo preko puta Saborne crkve, na bijelom tanjuru je stajala oprana glava njegovog kuma, vožda Karađorđa. Tanjur s Karađorđevom glavom je stajao na visokom tronošcu, ispred je bila upaljena svijeća, a Miloš je, navodno, noć proveo u molitvama na koljenima stalno ponavljajući: ‘Oprosti, kume Đorđe! Oprosti, gospodaru!’
Sutradan, Miloš je Karađorđevu glavu poslao beogradskom veziru, čemu su se beogradski Turci silno obradovali. Nakon što su Turci prepoznali glavu Karađorđa, vratili su je Milošu koji je istog dana našao jednog mesara koji je, po Miloševoj zapovijedi, u podrumu kuhinje prenoćišta oderao voždovu glavu.
Iako ime tog mesara nije poznato, njegovi suvremenici su tvrdili kako ga je nakon toga napala jaka groznica od koje je nakon nekoliko dana i umro.
Knjaz Miloš ObrenovićNakon što je oderana koža s Karađorđeve glave, Miloš ju je poslao nekom Peri Ćurčiji kako bi je usolio i ispunio pamukom i slamom, što je ovaj i učinio, a kad je sve to završeno, beogradski vezir je Karađorđevu glavu poslao u Carigrad.
Nakon završenog ‘posla’ Pero Ćurčija je u tajnosti, tijekom noći, uz uobičajen vjerski obred sahranio Karađorđevu lubanju pokraj beogradske Saborne crkve. Za ‘usluge’ deranja kože s glave svoga kuma Karađorđa, soljenja i ispunjavanja pamukom i slamom, kako je zapisano u dokumentaciji iz tog doba, Miloš je iz narodne kase platio 35 groša.
Karađorđeva ‘glava’ je poslana u Carigrad i istaknuta na bedemu pred sarajem s natpisom ‘glava čuvenog harambaše srpskih hajduka zvanog Karađorđe’.
Karađorđevu ‘glavu’ je s bedema ukrao neki Grk čije je ime nepoznato i odnio je u Atenu gdje je dugo bila čuvana u nekom muzeju, ali je nepoznato što se dalje dogodilo s Karađorđevom ‘glavom’.
Voždovo tijelo je, po želji kneginje Ljubice, Miloševe žene koja mu navodno nikada nije oprostila ubojstvo kuma, 1819. iskopano i preneseno u Topolu, u crkvu Sv. Bogorodice koju je Karađorđe sagradio kao svoju zadužbinu.
Na koncu, 1820. godine knjaz Miloš je, valjda progonjen onim što je učinio, zapovjedio da se Karađorđeva lubanja iskopa i da se sastavi s tijelom, što je i učinjeno nakon prenošenja njegovog tijela u crkvu Sv. Đorđa na Oplencu, gdje se i danas nalazi.