Njegova prva samostalna izložba otvorena je u sklopu cavtatskog Epidaurus festivala, a posljednji put je izlagao na skupnoj izložbi "Ut pictura poesis" otvorenoj uz Noć muzeja, u prepunom Domu Marina Držića. U planu ima niz projekata, a jedan od značajnijih je i velika izložba portreta koja se priprema u Zagrebu, a nakon toga i u Dubrovniku.
SAVRŠENI TRENUTAK S MANI GOTOVAC I TOTO B. ROSSIJEMMiha Skvrcu najviše je obilježila talijanska ljepotica Venecija gdje je studirao te tako otkrio svoj životini poziv i put. Istaknuo je kako "ne voli previše samostalne izložbe", ali ipak kroz smijeh je dodao kako "isto čovjeku bude drago podsjetiti se na svoj rad".
Najviše voli raditi portrete, a posebno one načinjene analognim fotoaparatom za koje je rekao da su "čisto savršenstvo".
- Volim ja i pejzaže, arhitekturu... No, ono nešto posebno osjetim kod portreta. Mogu se nazvati portretistom s osjećajem za ljude i možda upravo to čini fotografirani portret zaista posebnim. To je taj jedan klik koji samo portreti mogu pružiti. Volim uhvatiti ljude u nekom posebnom, spontanom momentu... Dakako, tu je svjetlo najvažnije. Što se tiče tog posebnog trenutka, on se dogodi. Primjerice, s Mani Gotovac ,Toto B. Rossijem... Namjestiš čovjeka i od pet snimaka osjetiš da su dva posebna. Onda znaš da je to to - izjavio je.
Tvrdi kako on naprosto zna kad mu je dobra fotografija zbog čega mu je jednostavno raditi s analognim aparatom.
- Osjeti se to. Na filmu od 12-13 snimaka imam osjećaj kad sam pogodio pravi trenutak i poslije kad razvijam vidim da je od onih učinjenih točno ono što sam osjetio ispalo najbolje. Ne znam kako bi to objasnio - istaknuo je dodavši kako ga razvijanje fotografija najviše opušta.
Inače fotografije izrađuje na klasičan način u tamnim komorama s odgovarajućim kemikalijama, ali je objasnio kako je nekoliko puta radio s mokrim kolodijskim pločama. Naime, ova tehnika datira iz 19. stoljeća, a trenutno u Hrvatskoj tek četiri fotogorafa razvijaju svoje fotografije ovim načinom. Radi se o složenom postupku koji je zbog nabave određenih kemikalija kompliciran, ali i opasan. Skvrce je rekao kako su rezultat "prekrasne, arhaične fotografije" dodavši kako je to tehnika koji je on isprobao više zbog štosa.
NIJE LJUBITELJ PHOTOSHOPA- Ipak se više bavim standardnom analognom fotografijom. Meni osobno to je prava umjetnost. Posebno kada se fotografije razvijaju. Treba se tada pogoditi temperatura, točna ekspozicija... Digitalna kamera je jedan više novinski alat kada se fotografija treba na brzinu odraditi i poslati, a za analogni način treba puno više vremena. U fotografiji je i obrazovanje važno, ali nije presudno pa ima i dosta fotografa koji su jako talentirani, ali nisu obrazovani. Ono što recimo ne volim u poslu je previše intervencija u Photoshopu. Nebo je plavo pa ću ga još malo "zaplaviti". Čemu? Ne interveniram skoro nikako, a posebno kad su u pitanju porteti. Zato volim snimati na filmu jer se tu ništa ne može ušminkati - objasnio je i dodao kako su mu crnobijele fotke najdraže, posebno ako su snimljene kamerom velikog formata
Njegova strast upravo su analogni fotoaparati velikih i srednjih formata, a nedavno je kupio jedan iz 1964. godine.
- Jako je težak, još su onda novinari i fotoreporteri morali koristiti onaj veliki blic pa možemo zamisliti kako je to izgledalo - ispričao je te rekao svoje mišljenje o fotografiji danas i jučer.
- Kad je bila analogija rijetko tko je govorio da je fotograf jer je tada to bilo skupo, no digitalizacijom se dosta toga promijenilo. Dosta ljudi se bavi fotografijom. No, ne znači ako imaš brdo opreme da si dobar. Dapače, oprema je tu sporedna. Pravi fotograf može i mobitelom snimiti trenutak. Stvar je uvijek u trenutku - ispričao je.
VENECIJA KAO PREKRASNO ISKUSTVOU Veneciji je studirao Likovnu akademiju na smjeru slikarstvo. Pohađao je tada predmet Fotografija te ga je upravo tadašnji profesor preusmjerio da se istom i počne baviti nakon što mu je Miho pokazao neke radove.
- Prije sam fotografirao, ali ništa ozbiljno, dapače, uvijek sam volio više crtati. To dvoje nekako ide skupa pa mi nije bilo strano se 'prebaciti' na fotografiju. Kad dobro poznaješ crtanje onda ti je i fotografija 'laka'. Crtajući sam dosta toga naučio o svjetlu i sjeni pa mi je dosta lako snimiti nekoga kada poznaješ te tehničke stvari - rekao je dodajući kako je za njega fotografija "crtanje svjetlom".
- Nevezano za sami studij, Venecija je prekrasno iskustvo. Nije lako doći na studij u strani grad, sve je strano, ali opet dobro je osjetiti samostalni život... Svakako, Venecija ostane u čovjeku, išao sam i nakon studija. Tamo je sve kadar pa je savršena za fotografirati. Jedno predivno iskustvo prepuno lijepog sjećanja i anegdota - izjavio je Skvrce.
- Zanimljivo je bilo što nam je vlasnik stana kojega smo iznajmili bio dogradonačelnik Venecije. Strog čovjek. No, kad je poslovno išao u Dubrovnik uvijek bi me pitao je li mi treba što ponijeti stvari. No, sveukupno, radi se o prezanimljivom gradu gdje su izložbe svakodnevnica, od Dalija do Picassa. Sve je jedinstveno u tom gradu - prisjetio se Miho Skvrce.
NOVINARSTVO OGRANIČAVAKad se vratio iz Venecije jedno vrijeme je radio za Dubrovački vjesnik, za Gloriju, Globus,i ostale magazine i časopise... Danas radi samostalno, ali i povremeno za Turističku zajednicu Grada Dubrovnika. Kaza je kako mu je ipak bolje tako "jer si u novinarstvu ograničen". Istaknuo je kako i danas ima puno posla, ali mu je lakše što ga sam sebi može rasporediti.
Što se tiče najdražeg angažmana, Skvrce ističe onaj već spomenuti s Mani Gotovac, ali i rad na monografiji Viktora Šerbua za kojega kaže kako je "jako drag i susretljiv čovjek". Radio je još niz poznatih poput Tare Reid, Toma Cruisea, Rogera Moorea...
- Od 1998. godine se zapravo bavim ovim. Koliko je to? 18 godina... I zaista mi nije niti malo dosadilo jer nekako nisam nikad zadovoljan svojim radom. Uvijek vidim neke male propuste i uvijek vidim nedostatke koje možda drugi ne primjećuju. To me čak drži i gura u poslu - zaključio je za Portal Oko Miho Skvrce, dubrovački fotograf koji će još dugo loviti te posebne trenutke vidljive samo onima kojima je posao ujedno životno određenje, poziv i velika ljubav.