Fra Pijo Mate Pejić rođen je 1. listopada 1937. u Sovićima (Hercegovina). Osmogodišnju školu završio je u Sovićima, a klasičnu gimnaziju u Pazinu. Svečane redovničke zavjete položio je u Zadru 1961. Teologiju je studirao u Zagrebu, Samoboru i u Zadru. Za đakona i za svećenika zaređen je godine 1964. u Zadru.
Kanonsko pravo studirao je na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu od 1965. do 1968. Doktorsku disertaciju: ,,De fontibus et argumentis iuridicis in Constitutione, Lumen Gentium“ (O izvorima i pravnom sadržaju u Konstituciji „Svjetlo Naroda") obranio je 1968. i ona mu je u cijelosti objavljena u: „Edizioni Francescane“ - Roma 1969.
Fra Pijo je vršio različite službe u Redu i u Crkvi. Bio je magistar bogoslova i profesor na Visokoj bogosloviji Dubrovnik – Makarska. Predavao je i na Teološko-katehetskom institutu u Dubrovniku. Obnašao je službe tajnika provincije, gvardijana, kateheta, predavača, crkvenog suca, vizitatora.
Službu kapelana bolnice u Dubrovniku vršio je od 1987. do 2011. i njegovim nastojanjem uređena je, i umjetničkim djelima opremljena, bolnička kapelica. Napisao je brojne članke koji su tiskani u različitim časopisima.
Jakov Rafael Romić rođen je 1939. godine u Rakitnu (Hercegovina). Niže i srednje školovanje završio je u Dubrovniku, Zadru i Pazinu, a filozofsko-teološki studij u Pazinu, Zadru i Zagrebu gdje je apsolvirao licencijatom 1966. godine. Kao član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru za svećenika je zaređen 1964. godine. Studij filozofije na sveučilištu Antonianum u Rimu završio je 1970. godine, postigavši akademski stupanj doktora filozofije.
Nakon završenog studija do 1975. godine Romić je predavao na Franjevačkoj filozofiji u Dubrovniku, na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu sveučilišta Antonianum u Rimu. Od 1975. pola godine je vodio hrvatski televizijski program u New Yorku, a hrvatski vjerski radio do 1980. godine. Od 1980. do 2009. bio je župnik župe Sankt Kilian u Wiesbadenu (Njemačka). Nakon boravka u inozemstvu 2009. godine vratio se u Hrvatsku, a sada živi i djeluje u samostanu Male braće u Dubrovniku.
Jakov Rafael Romić sudjelovao je u dijalogu kršćana i marksista, surađujući u časopisima: Svesci, Jukić, Crkva u svijetu, Journal of Ecumenical Studies i dr.
Objavio je više knjiga: De dialogo inter marxistas et christianos, Vicenza 1972.; Personalistička etika, Zagreb 1973.; U vremenu s Kristom, Zagreb 1991.; Gedanken zur Freiheit, (Misli o slobodi), Wiesbaden 1985. Ove tri knjige izišle su u svesku Koraci prema slobodi, Zagreb 1994. Napisao je i dvije zbirke propovijedi na njemačkom jeziku pod naslovom In der nun folgenden minuten (U sljedećoj minuti).
Autor je do sada objavio devet zbirki pjesama na hrvatskom jeziku pod naslovom Otuđenje banovina slobode (Split - Duvno 1980.; Zagreb 1997., 2003,, 2008., 2010, 2011, 2012, 2013. i 2013.), te na njemačkom jednu u dva izdanja pod naslovom Libertas (Wiesbaden, 1990. i 1992.) i dvije zbirke pod naslovom Entfremdung das reich der freiheit (Zagreb 2004. i 2009.). Objavio je i zbirku pjesama pod naslovom S Franjom Asiškim već osam stoljeća (Zagreb, 2012.).
.