Kako bi utješio one koji bez njegove pomoći ne bi preživjeli, shvativši da je sada trenutak za mudrosti o kojima je veliki Platon mogao samo maštati, Zoran Milanović – Veliki, odlučio je podijeliti nekoliko svojih dragocjenih savjeta neupućenoj hrvatskoj sirotinji koja je, baš tako nekako tvrdi i Milanović, sama kriva zato što se umalo udavila u vlastitoj kući i vlastitom dvorištu. Tko im je kriv, misli si Milanović, a ponešto o tome i govori, kada ne paze na cijevi koje pucaju u stanu, kao što je pukla njemu, kako u stanu tako i u glavi?
Dakle, tvrdi Milanović, iako Hrvatska tone dublje od Titanica, da imamo savršeni i dobro razvijeni sustav zaštite od poplava, a građani su za svoju nesreću sami krivi jer su gradili tamo gdje ne bi smjeli, ukratko, bavili su se bespravnom gradnju. Šteta što hrvatski premijer ne zna da su građani gradili tamo gdje su morali, budući da nisu imali izbora. Jedan dio im je uništila velikosrpska agresija, drugi dio hrvatska politika, treći dio, opet zahvaljujući politici, pokupovali su oni koji imaju novaca i koji su kupili sve dozvole koje se mogu novcem kupiti kako ne bi bespravno morali graditi. Nažalost, hrvatska sirotinja za tako nešto nije imala ni novaca, ni vremena. Drugim riječima, ukoliko nisu željeli spavati pod vedrim nebom i kampirati oko Božića na minus trinaest ispod nule negdje na Petrovoj Gori građani su krov nad glavom gradili tamo gdje su stigli moleći Boga da im on jednog dana neće prokišnjavati, ne samo da je procurio nego su neki od njih doslovno pod vodom – potonuli.
Naravno, svjestan da je na dobrom putu i da je napokon dopro do srca običnog malog čovjeka Milanović je nastavio te je pobjedonosno zaključio da 'ovakvu kišu nismo dugo vidjeli', ali je zato odmah utješno dodao kako takvo nevrijeme neće biti dugog vijeka. Naime, čim hrvatska 'Vlada bude mogla gospodariti vremenom sve će se promijeniti.' Dakle, vrlo brzo, odnosno, onda kada partija odluči predložiti da se ukloni Trg maršala Josipa Broza Tita u Zagrebu. Drugim riječima, nakon što je napustio Karlovac premijer je stanovnike tog grada i okolice ostavio u savršenom spokojstvu, uostalom, puno je lakše svoju nesreću podnijeti ako znate da i oni koji su naizgled nedodirljivi imaju sličnih, pa i težih, problema. Naime, i šef partije vratio se u potopljenu kuću, nije ga bilo dva sata, a cijev mu je ponovno eksplodirala, kako u kupatilu, tako i ona u glavi.
Srećom, naš predsjednik Vlade gospodar je vremena, ipak, i u takvoj sreći ima jedna nesreća, gospodar vremena i naših sudbina. Zasad. Dati takvu moć jednom filozofu ne samo da je ludo nego je i izuzetno hrabro, ali svojstveno Hrvatskoj.