Misao dana: “Na kraju će naše društvo biti određeno ne onim što smo stvorili, nego onim što nismo razorili.” - John C.Sawhill (1936 - 2000)
Druga katastrofa u posljednjih sto godina danas je zaprepastila (moj) svijet. Pokolj, masakr nad djecom, starcima, mladim, starim, sredovječnim ljudima, smrt i samo smrtna stradavanja svakodnevnica je šačici Palestinaca ostavljenih na nemilost stravičnom jahaču apokalipse - ovaj put genocidu. Što bi nam dragi Rabbi, Isus i Mesija kazali osim da smo ih potpuno krivo shvatili.
Vjerujem kako smo ubili vjeru, osakatili osim ljudi i puteve hodočasnika, vjernika i svih koji su se u Izraelu i Palestini okupljali, prelazili kilometre i kilometre kako bi se pomolili, olakšali dušu ili se kao turisti divili Al Aksi. Njihove redovite molitve jednom Bogu otišle su u vjetar jer je ovaj put On digao ruke, oprostite mi.
Potpuno siromaštvo i pakao na zemlji
Više nećemo imati priliku hodočastiti, jer, dok sjedimo u toplim domovima koji imaju i vodu i kruh - Božju manu na stolu: katolici, muslimani i židovi u isto vrijeme u Palestini gladuju i mole se za kap vode imaju vrlo malo vremena za oprati odjeću i uzeti bidon vode i sami se kupati u moru. Majke i očevi za malu djecu panično te svakodnevne poslove rade jer bomba može iz bilo kojeg smjera sve ih usmrtiti.
Teško je gledati ljudske tragedije. Primjerice televizijski prijenosi prikazuju djevojčicu bez oka. Curi joj krv niz lice, a pogled je miran. Mi znamo da je dijete potpuno šokirano. Nije počelo živjeti a već je u ratu, rast će u ratu i odrasti.
Bolnice postaju mrtvačnice
Velesile traže četverosatni prekid vatre - dobivaju odbijenice.
Na televizijskoj slici - bačena mala dječja cipelica, a među ruševinama očajni ljudi, i sami ranjeni pronalaze, ako imaju sreće, svoje voljene.
Iznose poginule - zamotane u bijelo, tijela malena nose majke ili očevi toliko iskasapljena da im se ne zna identitet. Liječnici bez granica upozoravaju da za ukope više nema mjesta.
“Onaj tko ubija majke nema svoje majke i tko ubija djecu nema svoje djece”. Tumačim - ubojica je zvijer samotnjak bez obzira imao ili ne - on ima samo jedan cilj - poput psihopata, sociopata, potpunu destrukciju svih vrijednosti koje pojedinca čine čovjekom. Cilj je samo jedan - genocid.
Ni najpotrebniji nisu pošteđeni
Ne postoje više ni najosnovniji potrebni lijekovi, ne postoje operacijske sale, nema struje i vode, ni internetske mreže, ginu pripadnici organizacije lIječnici bez granica. Da, dobro ste pročitali - ginu oni jedini koje Palestinci sada imaju kao spasitelje. Njihova je misija spašavati ranjene, bolesne i smrtno stradale malene živote i majke unezvjerene od luđačkog bola i smrtnog straha.
Ginu novinari - možda im je baš ovih par sekundi života preostalo dok izvještavaju - bijesni na sve oko sebe neki su i skinuli novinarske oznake “Press” - jer znaju da ih neće zaštititi od umiranja.
Vlada strah i autocenzura dok razaranja počinju nenadano - u zoru - svi su pospani i mrtvi umorni od gledanja smrti u oči. Prije toga oglasila se sirena za opću opasnost, a male su šanse za spasiti se, ne postoje više putevi kojima se može otići. To je istinski pojam čelične zavjese koja postoji još od 80-ih. Ne pozivaju svi na mir - tek pokoji hint da se napravi pauza u luđačkom i besmislenom raketiranju Gaze.
Đavo podijelio pa zavladao
Davno je tu prelijepu zemlju Đavo opsjeo i podijelio - jer imperator je volio podijeliti pa pobjednički zavladati. Papa ne komentira mnogo jer očito ne postoji molitva niti obred egzorcizma kojima bi se neljudi istjerali. Ne volim horore, neću ni pogledati ovaj zadnji master hit o istjerivanju đavola - reklamiran ponegdje kao istina iz vatikanskih spisa o takvim obredima.
Gledam stravične prizore svaki dan na televiziji pa se pitam odakle je stigao taj đavo? Iz pakla, džehennema ili trećeg pakla? Horori, zatim promislim, nemaju nikakvog smisla.
Iz kojih izvora stižu informacije?
U pojedinim mainstreem medijima vlada autocenzura, točne informacije vjerojatno stižu na kapaljku a novinari su prestrašeni. Svake minute stižu brojke umrlih i slike mrtvih - ne zna im se broj.
Primjerice, prenosi televizijska kuća Al Jazeera kako je napadnut izbjeglički kamp Jenin na okupiranoj Zapadnoj obali.
Brigade Al - Qassam suprotstavljaju se izraelskim snagama koje pokušavaju napredovati u Gazi. Desetine Palestinaca ubijeno je u bombardiranjima tijekom noći - kada su svi preumorni i pospani - valjda bi liječnici bolje objasnili fenomen početka ubijanja po noći i u ranu zoru. Izvještaji spomenute televizijske kuće kažu kako je napadnut i izbjeglički kamp Jabalia na sjeveru i Sabra u zapadnoj Gazi.
Tisuće Palestinaca prelaze velike udaljenosti kako bi pobjegli od izraelskog ubijanja i bombardiranja sjevera Gaze dok izraelski premijer Netanyahu odbacuje pozive za prekid vatre bez puštanja zarobljenika.
Televizije i internetski mainstreem mediji govore kako je najmanje 10.569 Palestinaca ubijeno u izraelskim napadima na Gazu od 7. 10. dok u Izraelu broj poginulih u istom periodu iznosi više od 1400.
Dugogodišnja politika “podijeli pa vladaj” traje i danas - oni malo stariji sjetit će se 80-ih kada se također odbijalo Palestince u namjeri da imaju svoju državu. Mir ni tada, kao ni sada nije bio opcija. Tamo se umire dok predstavnici “velikih” glavešina pozivaju na PAUZU u razaranju. Moguće da baš tada dijele ručak u fancy restoranu. Tko će prvi pritisnuti dugme za potpuno uništenje? Padne li im na pamet, dok sjeckaju svježe (ne) antibiotsko meso na pjatu, spriječiti ovaj, još jedan u nizu pokolj i masakr nad civilima.
XX