Svjedoci smo postizbornog vrzinog kola, koje definitivno mora rasplesti i razriješiti jedino hrvatski narod. Ni u kom slučaju to ne smiju biti osam predstavnika nacionalnih manjina, jer bi tada Republika Hrvatska pokleknula, prije svega nacionalno i državotvorno i grubo se narugala prema svojim temeljnim i istinskim vrijednostima, Katoličkoj crkvi i braniteljima.
I učenima je danas teško pohvatati konce svega što se dešava. Tko od kada, zbog čega i za koga radi? Tko kome i što nudi i daje? Kakve to istražne radnje i razne postupke sprovode nadležne službe i po čijem nalogu? Pamet nam je naprosto vezana u čvor. Danas ponovo, kao i svih proteklih dvadeset godina, profesor nečega, koji zajedno sa svojim najboljim drugom iz Istre, mijenjaju nalogodavce i izdašne financijere, kao putnik čarape, zajedno sa šest drugih izabranih predstavnika nacionalnih manjina, insistiraju da učestvuju u formiranju Vlade RH, isključivo zbog vlastitih interesa. Time čine nesagledivu štetu i svojim manjinskim zajednicama, ali i dignitetu Republike Hrvatske.
Država i buduća vlast, koja prihvati da o njoj odlučuju manjinci po zanimanju, koji su od svog biračkog tijela dobili manje od 10% , a neki čak svega nekoliko stotina glasova, čini to na svoju sramotu, koju onda nedvojbeno i zaslužuje. Organizirane države Europe, ne rade to svom narodu.
Nije tajna da sistem funkcionira na sprezi interesa politike i biznisa. Do danas ga i pored silnih obećanja, nitko nije taknuo. On je isti ili još gori. Pravosuđe je očito pod kontrolom, a medija tragača jednostavno nema. Zato je taj, za običnog čovjeka nevidljivi svijet, stvorio takvu neefikasnost, koja nas danas razara gore od terorizma. Zar zaista bilo tko normalan u Zagrebu ili Beogradu može i pomisliti da bi jedan profesor nečega, bez stranke i bez birača, s početka ratnih 90-tih godina, mogao tek tako slučajno i bez pomoći tih raznih službi, doći na ove pozicije i do danas se na njima održati, u moćnom društvu žilavog jugo-komunističkog kadra.
On i njemu slični, na SDP-ovoj infuziji, samo su dresirane starlete hrvatske političke scene. Čelni ljudi iz SDSS-a, su lideri kič nacionalizma, koji nema veze sa pozitivnim srpskim nacionalizmom, već tu ideju zgodno koriste da s vremena na vrijeme, preko ćirilice, ciničnog zagovaranja povratka izbjeglica nakon 20-tak godina, očitog lažnjaka Tesla banke- prve srpske banke i slično, mašu crvenom maramom pred nosom hrvatske i srpske javnosti i tako podižu tenzije za neprijateljske interese.
Kao domicilni Srbin iz Republike Hrvatske, grozim se tih i takvih Srba iz Vladine pričuve, koji plivaju u mulju. Srbi iz SDSS-a i njima slični likovi iz drugih nacionalnih manjina, bogato naplaćuju svoje usluge. Mi znamo da je za to cijena velika mjera poslušnosti u obavljanju najprljavijih zadaća. Zato ih ni malo ne poštujemo. U zdravlje pripadnicima manjina koji hoće po starom, pa neka im onda tako i bude.
Jovan Ajduković, predsjednik Naše stranke.