Kakva je uloga svećenika u predstavi Kralj Edip?Upao sam u ova tri dana umjesto Dražena Čučeka, imao sam vrlo malo vremena za analizu tog lika, međutim, imao sam sreću da sam mnogo razgovarao sa redateljem Eduardom Millerom i objasnili su mi što bi to trebalo biti. Dvije su uloge u jednoj, svećenik i zborovođa i bog Apolon koji Edipa navodi na tragičan put koji završava smrću njegove žene i majke, njegovim osljepljivanjem i progonom iz Tebe. Vrlo kompleksna uloga.
Kazališni ste glumac, što više volite u kazalištu, klasiku ili modernije predstave?Klasika mi je u krvi, ali volim sve što je novo, nove izazove i komade. Sve mi je izazov i svako vrijeme nosi svoje, glumac mora biti prilagodljiv i istraživati u tom smislu.
Što Vam znače uloge u sapunicama, u puno ste televizijskih serija glumili?Igrao sam u jednoj sapunici, Larin izbor, dramskoj seriji Hitna 94, filmove i radim u teatru. Žalosno je da nakon 22 godine rada gdje sam napravio mnogo kazališnih i filmskih rola ljudi pamte jednu sapunicu koja se vuče šest mjeseci, izgleda da jedino to dopire do ljudi. Ljudi su hipnotizirani televizijom, kad je zima i nemaju što raditi pale televiziju. Uopće se ne čudim da se radi o tolikoj gledanosti i zaluđenosti Larinim izborom. Svoj posao sam morao odraditi, ušao sam u Larin izbor kao i mnogi iz financijskih razloga, ali me i zanimalo kako to izgleda. U toj mašineriji nema mnogo vremena, mora se reagirati u momentu, ispravljati tekst, dijalozi su užasno glupi.
Kreće druga sezona, hoćete li glumiti u Larinom izboru?Odbio sam. Šest mjeseci je bilo dovoljno da se pojavim u toj sapunici. Ljudi me prepoznaju na ulici po ulozi Zorana iz Larinog izbora i to mi je već malo naporno. Ima mnogo boljih uloga i kvalitetnijih od Zorana kojeg sam tamo glumio. Hrvatska je mali prostor i treba biti oprezan s pojavljivanjem, da idem dalje snimati to bi bila prostitucija moga imena i djela.
Jesu li Vas opsjedale obožavateljice?Ne, ljudi su me prepoznavali, ali ne u tom smislu.
Nisu Vas opsjedale obožavateljice, a na Vašoj Facebook stranici javila se stara ljubav iz školskih dana.Radmila Subotić je ljubav iz osnovne škole. Želim zadržati neke stvari za sebe. Radmila je bila curica, ljubav iz osnovne škole, prva simpatija i prva gledanja, benigno i slatko.
Imate dvije kćeri, kako balansirate između obiteljskog života i života kojeg vodite kao glumac?Nisam više u braku, curice su super. Ne mogu govoriti o rastavi. To je moja stvar. Rastava se tiče mene i mog prošlog života, koga to ne bi pogodilo, teško mi je o tome govoriti za javnost, govorimo o lijepim stvarima.
Prvi put na Igrama?Festival ima svoj značaj, vidim da nije poput ostalih festivala. Ambijent je zanimljiv, ljudi strašno drže do toga. Generalna proba mi je bila jako zanimljiva gdje ljudi dobacuju glumcima. Upoznao sam i Jeremya Ironsa, sjajan glumac.
Kako su Vam se svidjeli komentari tipa vide ti se gaćice?Razumijem to, kao i komentare „ne znaš tekst“ . To me podsjeća kada sam sa društvom kao klinac išao u kino i kad bi netko duhovit nešto dobacio na scenu i svi bi se smijali. Vrlo je to simpatično. Ako bude išao Edip ne znam hoću li doći sljedeće godine. Dražen Čuček je nagrađen nagradom Hrvatskog glumišta za tu ulogu, ovom prilikom mu čestitam, on je to izvrsno odradio. Nažalost nisam na Igrama ništa uspio pogledati, jer sam radio.
Za ulogu u filmu Ničiji sin nagrađeni ste, koliko Vam znači ta uloga?Uloga je vrlo zanimljiva, specifična iz više razloga. Glumio sam PTSP-ovca kojemu se život raspada, invalida, morao sam paziti da ne ode u patetiku što se često događa. Mani Gotovac mi je dala slobodna tri mjeseca da se pripremam za tu ulogu. Tri mjeseca bio sam doma u invalidskim kolicima, družio se sa ljudima oboljelim od PTSP-a i doživjeli su traume, razgovarao sam s njima kako bih ušao u psihologiju tog lika. Na set je došao sasvim drugi ja.
Što biste voljeli igrati u kazalištu?Sada me film više zanima, ako bude nešto zanimljivo rado ću se toga prihvatiti. Poznato je da se naše misli materijaliziraju, to je sada druga tema, ali dokazano je da sve što nam se događa je produkt naših misli. Dobro ili loše, to je i znanost dokazala Kada čovjek ima jasnu viziju i misiju stvari se vrlo brzo poslože. Život treba percipirati kao ogledalo. Ako se bojim nečega, život mi uzvraća strahom, ako ja idem mirno i otvoreno život se okrene. Sve je u nama, naše odluke i sudbina.
Što pratite u medijima?Ne čitam novine i ne gledam televiziju. Ne želim prljati misli. Napisana riječ je jednako opasna. Prljaju našu svijest. Televizija je opasna i postali smo robovi mobitela, televizije i materijalnog svijeta koji nas steže moderno roblje.
Ne upalite ni Dnevnik?Smatram da bilo koja informacija koja mi treba će naći put do mene. Imam pravo izbora, birat ću što želim gledati, što se mene tiču problemi političara – hoću sebi stvarati svoj život i neću ovisiti o tome.
Dobro, ali politika utječe i na Vaš život.Ne želim to znati. Svjesno možemo puno stvari učiniti. Da ljudi manje gledaju vijesti bili bi sretniji. Ljudi ne gledaju sebe, svoj život i događa se strah, mržnja i zavist. Počnimo voljeti sebe, jer kako ćemo voljeti druge? Neću trošiti mentalnu energiju na to. Gledam lijepe stvari, recimo ovaj zalazak sunca, zašto bih sada bio pred televizijom? Ovo je ljepota. Moja djeca će biti svjesna svakog trenutka, neće živjeti ni u prošlosti ni u budućnosti. Moja djeca neće biti robovi medija.
Kako ste proveli dane u Dubrovniku, kako ste se opuštali?Opušta me gledanje ljudi, razgovor s ljudima, upoznavanje, priroda, čitanje dobre knjige i glazba. Jako sam širok u tome što mi se sviđa. Volim ambijenatalnu glazbu, klasiku, istraživati. Na Internet radiju slušam raznoliku glazbu poput meditativne. U Dubrovnik sam došao dva dana prije Festivala, radio sam mnogo na tekstu, trudio se što više memorirati tekst, ovih dana sam bio na Lokrumu.