Iz ovoga proizlazi da su naši političari zapravo čedni jer ako ovakve afere dižu prašinu, samo možemo zamisliti što bi bilo da im se dogode neugodnosti s kojima su suočeni oni inozemni. A tu je lista 'grešnika' toliko duga, i toliko raznolika, da možemo samo možemo parafrazirati slogan iz prošlih vremena: "Ništa nas ne može iznenaditi".
Posljednja šokantna vijest, barem za sad, stigla nam je iz Danske. Ondje je nedavno okončan sudski postupak protiv lokalnog političkog moćnika koji je organizirao orgije. Na 'eventima' bi se skupilo između osam i dvanaest muškaraca te dvije žene koje su zadovoljavale prvospomenute. Šok je bio tim veći što je presuda de facto bila oslobađajuća. Dotični, zove se Per Ziedler, izvukao se s uvjetnom kaznom, a sud mu je očito povjerovao da svi sudionici - i muškarci i žene – na orgijama sudjelovali dobrovoljno. Čak je naglasio da je dosta žena bilo na listi na čekanja kako bi 'upale' u ovo društvo.
Sličnu obranu na posve drugom suđenju iznio je francuski političar Dominique Strauss-Kahn, popularni DSK, bivši čelnik MMF-a koji svjetsku slavu nije stekao upravljajući ovom institucijom, već tužbom za silovanje spremačice u jednom njujorškom hotelu. 'Seksualni predator', vrištali su naslovi te 2011. godine, no zaključak je – s pravne strane - donesen prebrzo. Sud je povjerovao DSK-u, a ne spremačici, pa je na koncu procesa i on oslobođen svake optužbe.
Time je dokazao da nije silovatelj, ali ovo 'seksualni predator' ga je ostalo pratiti. Osobito kad se našao u drugoj aferi, ovog puta na domaćem terenu, a krivnja se odnosila svodništvo i orgijanje s prostitutkama. Nije on proturječio da je orgijao, već je tvrdio kako nije znao da su žene plaćene. Tijekom suđenja izrekao je antologijsku rečenicu koja je obišla svijet, oslikavši 'mentalni sklop' suvremenih političkih moćnika.
"Trebala mi je rekreacija dok sam se bavio spašavanjem svijeta od globalne financijske krize."
tom kontekstu zanimljivo je istraživanje koje proveo škotski neuroznanstvenik i klinički psiholog Ian Robertson, profesor na dublinskom Trinity Collegeu koji je iznio tvrdnju da moć (političarima) mijenja neurološku strukturu, a posljedice toga su zapanjujuće.
"Moć povećava razinu testosterona, što povećava oslobađanje dopamina u moždanoj mreži nagrađivanja. To, pak, rezultira povećanjem egocentričnosti i smanjenjem empatije", istaknuo je Robertson u stručnom časopisu New Scientist, pa još dodatno pojasnio:
"Nesputana moć vodi do stvarnih problema u rasuđivanju, emocionalnom funkcioniranju, samosvijesti i inhibiciji na sličan način kao kad kokain poremeti sustav za nagrađivanje u mozgu."