Balić je, jasno, osjetio. Razmišljao je i o radikalnijim potezima nego što je gašenje mobitela. Iznijeti svoju priču javno ili staviti ručnik preko glave? Odlučio se za ovo drugo. Jedna lijepa rukometna priča tako je završila vrlo tužno, i za Balića, i za HRS. Možda i najmanje za Golužu, koji je dobio Hrvatsku kakvu je želio.
"Ja sam želio ispoštovati Balića! Ivanu nitko ne može oduzeti što je napravio. Ja ću ponoviti - ovo jer bila njegova odluka. Jako mi je drago da je došao na našu utakmicu, on je naš čovjek. Ali nitko od nas nije iznad reprezentacije"
Kad smo kod Švedske, Goluža rijetko spominje svoj debitantski nastup i SP s kojeg smo se vratili bez medalje.
"Sjećate li se vi Švedske, kada smo bili 16. momčad svijeta? Rekao sam tada javno kao kapetan, ne napadajte ove dečke, oni će nam za par godina donositi zlatne medalje. Demantirali su me već iduće godine u Portugalu i uzeli zlato, uz pomoć nas starijih, mene, Jovića, Valtera"
Goluža je dijelom sebe još uvijek na terenu. Mladi igrači koje je vodio na SP, puno su naučili, no što je u Španjolskoj naučio Goluža? Što se dogodilo protiv Danske?
"Ne smatram da me Wilbek nadmudrio. Taj čovjek mi se naklonio u Londonu", nije nam dao za pravo, dok smo analizirali raspad u polufinalu.
"Naravno da imam još puno toga za naučiti. Evo, baš čitam jednu knjigu, neću vam otkriti ime, ali pratim trendove"
Nadamo se da se knjiga ne zove Oluja.
"To ste vi rekli. Ja zaista nisam imao namjeru provocirati"
Kao što je rekao, Slavko izbornik ima još puno toga za naučiti. Znamo da se glasnogovornik silno trudio da obuzda izbornika u naletu patriotizma nakon utakmica. Poruka generala Gotovine u tome nije pomogla.
"Nisam to želio otkriti, ali što mogu, novinari su pitali mlađe dečke i oni su jednostavno rekli što se dogodilo. Bio je to poseban trenutak. Mi smo bili spremni za tu utakmicu i bez poruke. No, to je bio onaj šlag, osjetio sam to u svlačionici"