Čovjek 'prosto ne može da vjeruje' što se dogodilo 'uspješnom' ministru 'koji je napravio reda' u Hrvatskoj, posebno na zagrebačkom Dolcu kada je kumice s placa natjerao da uz svoje proizvode na plac tegljače Linićeve fiskalne blagajne, dok je istovremeno gazdi Ante Tomića, inače čovjeku koji osamdesetih nije imao novaca ni da bi Antu častio konjakom, oprostio stotine milijuna kuna dugova.
Svjestan je Tomić što bi mogla značiti Linićeva smjena, ne samo za gazdu Pavića nego i za njegov džep osobno, naime, ako gazda bude primoran vratiti sve što je legalno pomoću Linića izvukao iz džepova hrvatske sirotinje njemu neće ostati ni za pola sata ljenčarenja u birtiji. Briga Tomića za Pavića, 'bitanga' samo ne želi ostati žedna.
I dok neki već najavljuju kako je odlaskom Linića postalo upitno sve što je Linić ostavio iza sebe, dakle, kaos, krš i lom, uključujući i predstečajne nagodbe, te da su potrebne revizije, Ante Tomić, kako su ga učili u oficirskoj školi, odlučio je preventivno djelovati. Zašto mi ne bismo osnovali dva Jutarnja lista, jedan za Linića, a drugi za Sanadera, koji od njih bi bio aktualniji ovisilo bi isključivo o vremenu u Remetincu? Zlu ne trebalo.
Naime, gazdin jaran, 'dragi Ivo', već je odavno u najpoznatijem hrvatskom pritvoru, od čega se nikako nisu uspjeli oporaviti hrvatski novinari godine koji su, prema vlastitom priznanju, jeli našu sirotinju iz Sanaderovih ruku, govorimo, dakako, o Jurici Pavičiću, koji je hrvatskoj javnosti postao poznat zbog činjenice da je bio nakratko mobiliziran u Domovinskom ratu, ali je i oslobođen mobilizacije kada je počeo halucinirati nedaleko Dubrovnika, te Jeleni Lovrić, najpoznatijoj zapovjednici tenka u hrvatskom novinarstvu. Zna Dukino društvo, odmilja zvano HNK - Hrvatsko novinarsko krdo, sa šanka koga treba nagraditi.
Na revolucionarnu ideju Ante Tomić došao je nakon što je shvatio da gazdi, Nini Paviću, Linić više ne može pomoći, inače gazda je jedan od najprimitivnijih Hrvata, koji obožava novinarstvo, što je Ante sam priznao na 'javnoj televiziji.'
Ne tako davno, Pavić, zaljubljenik u novinarstvo, novinare je proglasio govnima. Tko bolje poznaje svoje novinare od samog gazde? Na koga je mislio odgovor bi u doslovnom smislu mogao dati sam Tomić. Naime, je li napadač s kantom punom govana u Splitu, kada je nasrnuo na bivšeg podoficira JNA, djelovao po naputcima gazde Pavića? Je li napadač doslovno shvatio Pavićeve riječi kada je govorio o govnima i novinarima?
Dakle, Linić više Paviću ne može pomoći, nova vlast bi mogla tako da Paviću osigura besplatnu hranu te smještaj i druženje s jaranom mu Sanaderom, što bi odvelo Tomića na ulicu gdje bi realno postojala mogućnost da bude ponovno podvrgnut smrdljivom tretmanu oduševljenih Splićana.
Govna će se možda i oprati, smrad nikad neće nestati, pogotovo ne onakav smrad koji vonja na pljačku.