Sam naslov predstave na tragu je jedne od najvažnijih antiratnih drama 20. stoljeća, Brechtove 'Majke Hrabrosti' - kronike stvarnih povijesnih zbivanja u kojoj su prikazane emocije, sudbine i preživljavanje 'malih' ljudi u surovoj i nehumanoj prirodi rata. No ovdje nije riječ o Majci već o 'Ocu hrabrost' i drugoj vrsti preživljavanja - onom današnjem, dubrovačkom, svakodnevnom i kao što sam autor i redatelj navodi 'u stanju smo pernamentnog korporativnog rata i pokušavamo u svemu tome preživjeti'.
'Bez ovih ljudi predstava ne bi bila ono što jest. Ne bi se tih 45 prizora u pet paralelnih tokova moglo ispreplesti s ovim Gradom. 'Majka Hrabrost' koja je izdala svoju djecu, sve ideologije i etičke momente nekako podsjeća na sve nas danas. Mislim kako ova predstava pokušava naći neke druge vidove preživljavanja kroz umjetnost i jedno drugo preživljavanje mi se malo više sviđa od te 'Majke hrabrosti', a to je možda ono Don Quijota. I ovaj projekt upravo nastaje u tom ogromnom donkihotskom naporu da se rastegne to srce Grada baš po tih pet točaka i da se nekako isprepletu osobne priče ljudi koji rade na predstavi s Gradom i njegovom poviješću' ukratko je ispričao Bakal.
'Otac hrabrost' je upravo sam Grad koji jedan dio godine živi,a drugi dio u neku ruku preživljava.Prema Dolenčićevom mišljenju publika bi na predstave trebala dolaziti više puta jer je toliko toga napravljeno i vrvi bogatstvom sadržaja. 'Naravno da je moralna i etička pozicija Majke Hrabrosti bila predmetom mnogih predstava i istraživanja i analiza, ali kako ovdje nemamo Majku hrabrost kojoj nestaju djeca i iz koje život izlazi, već Oca hrabrost - jedan Grad koji je negdje ljeti prividno živ, a onda iz njega pomalo nestaju oblici onog života za kojeg mislimo da život jest', istaknuo je Dolenčić.
Hrvatski filozof i koautor Srećko Horvat mišljenja je kako Grad danas treba obnoviti upravo onako kao što je obnovljen nakon potresa 1667. godine. Razlog sasvim dovoljan: Grad ne živi!
U daljnem objašnjenju ističe. 'Grad su ljudi, ali u ovom Gradu nakon što prođe turistička sezona nema ljudi i u ovom Gradu su nekoć živjeli ljudi. Ova predstava nije samo 30-godišnji rat što bi moglo navesti na krivi trag nego zapravo predstava o ovom Gradu.Nakon ove predstave nadam se da će biti moguće reći da smo dobili život jer ova predstava na neki način barem onako kako je ja shvaćam i nije predstava u klasičnom smislu.'
Kako na predstavu gledaju glumci?'Ono što mi pokušavamo je povesti publiku na jedno putovanje Gradom i time želimo Grad postaviti kao glumca, da bude trinaesti igrač. Želimo festivalskoj publici Grad prikazati nekim drugim očima' istaknuo je Goran Bogdan dok je njegova kolegica Jelena Lopatić posebno zahvalila gospođi Eleni koja im svaki dan velikodušno pomaže i pruža prostor OŠ Marina Getaldića.
Osim 13. kolovoza, predstavu možete pogledati još i 14., 15., i 16. s početkom u 21.30 sati. Odvija se kao što je već spomenuto na pet lokacija istovremeno - u palači Sponza, u Collegium Ragusinum, u Osnovnoj školi 'Marin Getaldić' - centar, na igralištu ispod Minčete i na Buži, sjeverni ulaz.
Autor i redatelj: Boris BakalDramaturg: Nina GojićAsistentica redatelja: Mila Pavičević Umjetnički suradnik i izvođač: Aitchison WilliamScenograf i izvođač: Leo VukelićFestivalski dramski ansambl:Goran BogdanEmil MatešićSilvio VovkSrećko HorvatBojan MuckoMarija ŠegvićIvana KrizmanićAmanda PrenkajHrvojka BegovićMia BiondićJelena LopatićMarina RedžepovićZrinka Kušević