Čak i nakon uhićenja, Bandića podržavaju mnogi, od doseljenika u glavni hrvatski grad, preko sportaša i društvenih radnika, do socijalno marginaliziranih skupina. Uostalom, radi se o čovjeku koji je osvojio pet gradonačelničkih mandata, usprkos brojnim skandalima i optužbama za klijentelizam koje mu nikada nisu dokazane i koje su stizale i od samog premijera. Ovaj gradonačelnik nije ni pokušao pripadati intelektualcima koji su ga, u velikoj mjeri, otvoreno prezirali kao gasitelja građanstva i promicatelja provincijalizma. Ponekad su pri tom, nepravedno, kao manu isticali njegovo ruralno porijeklo što je Bandić itekako znao okrenuti u svoju korist, posebno kod onih koji sebe vole opisivati sintagmom „malog čovjeka“,koji su i sami sanjali „hrvatski san“, a koji se u Hrvatskoj najčešće svodi na upravljanje javnim novcem.
Popularnost pritvorenog gradonačelnika davno je prešla zagrebačke okvire. Grupa potpore na Facebooku samo je u jednom danu dosegnula 30 tisuća članova, dok su mu građani u anketama na popularnim portalima mahom davali podršku dovodeći u pitanje neovisnost hrvatskog sudstva i spominjući lijevog premijera i predsjednika kao „nalogodavce“ u „montiranom procesu“. Sama ta potpora ne bi bila sporna da nije iskristalizirala veliki problem – političku nepismenost građana. „Ako je krao, barem je i drugima dao. Riječ je o čovjeku iz naroda koji je radio za Zagreb. Ima i onih koji su više ukrali pa nisu u zatvoru“, samo su neki od „argumenata“ u korist Bandića koji su se često čuli proteklog dana i koji svjedoče o potpunom nepoznavanju funkcije vlasti i javne uprave, ali i moralnoj degradaciji društva koje se deklarativno svim silama želi oteti raljama korupcije.
Klinička psihologinja i sveučilišna profesorica u mirovini Mirjana Krizmanić fenomen Bandića i nekritičnosti građana spram njega pripisuje njegovom načinu vladanja. Prisjetila se tako, u razgovoru za Deutsche Welle, da je na samom početku upravljanja gradom putem novina objavio svoj broj mobitela i pozvao da mu se jave svi oni kojima može učiniti uslugu. „To je bila posljedica njegovih nakana. On osobno je ogromnom broju ljudi napravio uslugu. Drugi dio priče je da je on stvarno uvijek na nogama i obilazi dijelove grada u koje nitko ne odlazi. Tako je pridobivao ljude za sebe i davao im neku sigurnost.
Sjećate li se glumice Mire Furlan koja nije mogla otkupiti stan svoje bake? Kada ju je on javno pozvao da mu se obrati za pomoć, a ona je to učinila, stvar je bila riješena. On je moćan čovjek.“ Uz to, ne treba zaboraviti da je Bandić u svojem timu pred izbore okupio neke od najuspješnijih hrvatskih žena, među njima i izuzetne znanstvenice svjetskog glasa. „One imaju sve, obitelj, karijeru i ugled. Kad Bandić pobijedi, one dignu ruke i mašu prstićima u zraku. Čovjek se mora pitati što je te pametne žene na to navelo. Bandić zna gdje kome i kako može ugoditi“, kaže Krizmanić.
No profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Berto Šalaj tvrdi da kod Bandića nije riječ o ideološkom populizmu kakvog susrećemo kod saborskih zastupnika Ivana Grubišića i Željka Keruma, koje smatra pravim populistima. „To su ljudi u čijim svim intervjuima možete čitati da je politička klasa korumpirana, da je narod prevaren, a da oni nisu političari već obični ljudi koji su prisiljeni baviti se politikom. Bandić je populizam prigrlio kao politički stil, a ne ideologiju.“ Iako Bandić često koristi figure u kojima se povezuje i izjednačava s građanima, Šalaj misli da se kod njega ne zna što stoji iza takve retorike. „Kod Bandića je to isključivo stil, tip diskursa kojim on privlači građane.“
Članak u cijelosti pročitajte
OVDJE.