Dok otkucavaju posljednji sati pred haašku presudu, sveukupna HDZ-ova generacija iz doba Domovinskoga rata, ponajviše strepi od sintagme 'udruženi zločinački pothvat'. Ukoliko se nađe u sudskome pravorijeku, u bilo kojem obliku, znači da je međunarodno pravo Oluji devalviralo povijesno značenje: ostala bi tek operacija trajnog protjerivanja srpskoga stanovništva po namigivanju tadašnjega HDZ-ova vrha koji je sjedio u Zagrebu.
Piše: Jasna Babić/PortalOko.hr
Tri optuženika od krvi i mesa političarima su važni zbog manje dalekosežnih ambicija, poput aktualne izborne godine. Zato želje i strepnje kruže političkim kuloarima, opet u krajnje povjerljivome tonu: bilo bi najbolje da Ivan Čermak bude osuđen za sve pobijene i opljačkane u Oluji, što bi Gotovini i Markaču, kako se kalkulira, moglo donijeti oslobađajuću presudu. Ionako je riječ o bogatašu i ratnom profiteru, onoj vrsti ljudi koju hrvatsko pučanstvo u ovom trenutku najviše mrzi. Nadalje, eliminacijom Čermaka konačno bi se sklopio sretni konsenzus između sljedbenika Ante Gotovine, HV-generala i Mladena Markača, unatoč činjenici da su njihovi haaški odvjetnici i istražitelji tijekom sudskoga postupka počesto bili u odnosima na rubu skandala. Štoviše, u nekim trenucima jedni su druge optuživali za uzajamno podvaljivanje optužnih dokaza.
Iz nešto racionalnije procijene haaške logike, proizlazi da Markač najlošije stoji u haaškom predmetu Oluja. Predvodio je specijalce na samom terenu oko Knina, na kojemu su ostali neporecivi leševi srpskih civila, pobijenih nakon pljačke i paleži njihovih kuća. Na drugoj strani, Markač je tijekom cijeloga haaškoga postupka, u samoj Hrvatskoj, uživao pokroviteljstvo Ivana Jarnjaka, glavnoga tajnika vladajućega HDZ-a, potom dugačke linije umirovljenih specijalaca koji su našli dopunske izvore prihoda u zaštitarskoj tvrtki Soboli, osnivača Tomislava Karamarka. Tako ne može biti slučajno da najradikalnije prijetnje protiv Presude dolaze od skupine ratnih veterana s Trga bana Jelačića. Postavljaju video-link s direktnim prijenosom iz Haaga. Hoće li se auditorij pretvoriti u slavljeničku masu ili u demonstracije protiv aktualne vlade, dakle, ovisi o sucu Alfonsu Orieu.
Ulogu službenog organizatora igra Zvonko Trusić, osoba izvučena iz neodređenoga ratnoga zaborava, čudnih političkih naklonosti s obzirom na svoje bučne deklaracije. Primjerice, dok danas spašava hrvatske generale i igra se video-linkovima, uoči Oluje intenzivno je drugovao s Tomislavom Karamarkom i Stipom Mesićem. Odnos s Karamarkom ostao je neuništiv sve do današnjih dana.
Kako je poznato, Trusićevom video-spektaklu priključuje se Ivan Vekić, ratni ministar unutarnjih poslova, kojemu se pripisuje autorstvo lirskoga naziva 'jesenske kiše' za ratno-pozadinske akcije regruta Tomislava Merčepa, njegovoga tadašnjega pomoćnika, koji danas, teško bolestan, čami zaboravljen u zatvorskoj bolnici zbog ratnih zločina. Kao treći u nizu, najavljen je Željko Sačić, dostojan dugačkoga teksta o žanru političko-ratne biografije koja se svodi na slijedeće: apsolutno je sigurno da vlastite ruke nije uprljao leševima civila: manje je sigurno koliko je MUP-ovih specijalaca, posve mladih i neiskusnih, natjerao da izvrše prljave poslove.
Ukratko, aktualnoj Vladi, koliko god racionalno vagala moguću Presudu, bilo bi zgodno da Markač ipak izađe neviniji od Gotovine. O Čermaku, da i ne govorimo. No, opet, završi li Gotovina kao krivac, otvara se jednako nezgodno izborno pitanje: koju je ulogu imao Vladimir Šeks, Mladen Bajić, opet Tomislav Karamarko, u njegovom lovu i deportaciji?
Kakva god bila kombinacija s trojicom generala, HDZ-u se ne piše dobro od kako njeguje image civilizirane stranke, podložne međunarodnim standardima.
Jasna Babić
Gospari.hr
Gospari.hr
Gospari.hr