Maloljetni Dragovoljci obrane Dubrovnika su iz školskih klupa stali u obranu naše Hrvatske i voljenog Grada. Ti tada malodobni heroji, praktički djeca, kada su trebali poslije škole početi điravati Stradunom, upoznavati svoje prve ljubavi, ili bezbrižno stajati na izlozima, kao i generacije prije njih i uživati tinejdžerskim danima, uzeli su oružje u ruke, a bezbrižne dane i Stradun su zamijenili granatama i rovovima.
Rat je prekinuo njihovu mladost i natjerao ih da preko noći od djece postanu muškarci. Ostali su i odrasli u rovovima s nama starijom braćom, ali nikad nisu htjeli da ih se posebno pazi i čuva. Brzo su se naučili čuvati sami. Svi su oni školske klupe napustili već početkom rata, a učionice su zamijenili bunkeri. Dubrovački maloljetni heroji Dubrovnika su Mihajlo Vuković, Damir Knego, Edin Macanović, Pero Kristić, Robert Anđušić, Vlaho Veramenta, Dino Čantić, Blaženko Obuljen-Buba , Ričard Milun -Riki, Željko Kukavičić i Josip Zvono, inače prvi poginuli maloljetni branitelj i heroj obrane Dubrovnika koji je poginuo 26 dana prije šesnaestog rođendana, na prvoj crti, među svojom braćom po oružju.
Maloljetni branitelj Vlaho Veramenta zarobljen je i odveden u koncentracijski logor Morinj u Crnoj Gori. Najmlađi dubrovački branitelj Robert Anđušić imao je 15 godina, a njegovi maloljetni suborci su bili jedva koji mjesec ili godinu stariji. Većina maloljetnih branitelja su trajno obilježeni onime što su vidjeli i doživljeli na prvim crtama gdje su se časno borili braneći svoj Dubrovnik. PTSP je danas dio njihove svakodnevice, jer teško je bilo svakodnevno gledati smrti u oči i prkosno joj se smijati,' stoji u tekstu kojeg potpisuje branitelj Braco Elezović.