PIŠE: Marina Tenžera
'Dulce et decorum est pro patria mori', (ugodno je i dično umrijeti za Domovinu) pisao je Horacije, no koga više zanimaj taj moralni imperativ onih kojih su još u Rimskom carstvu davali živote za domovinu? Naravno, da nije ugodno ni dično umirati za Hrvatsku u kojoj je i Domovinski rat, zahvaljući političkim strukturama koje su izručile hrvatske generale haaškom tužiteljstvu, ali i lijevim medijimakoji su zbog pojedinačnih hrvatskih zločina izjednačavali u potpunosti hrvatsku i srpsku krivnju, minoriziran i gurnut na margine zbivanja, sa sustavnim ponižavanjem branitelja i besmislenim raspravama o četnicima, ustašama i partizanima, pokazujući tešku psihozu društva koje se ne može othrvati davnoj prošlosti, a očito, ni ispravno znanstveno valorizirati događaje iz rata starog sedmadeset godina.
U Domovinski rat odlazili su i dječaci od petnaest godina, mladići, ali i stariji ljudi svih zanimanja, vraćali su se diljem Hrvatske lijesovi, oskaćeni i duševno bolesni pojedinci koji su se nagledali nepojmljivih užasa od slavonskih ravnica i Vukovara, ljudskih ostataka u Škabrnji preko kojih su prešli tenkovi JNA, dubrovačkih zgarišta, do karlovačkih dvorišnih ograda na kojima su visjeli preklani civili i vojnici s 'kravatama', odnosno, prerezanim grkljanima kroz koje se vidio jezik.
Iako je Srbija rat započela u Sloveniji, proširila ga na cijelu Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu s neviđenim pokoljima od Srebrenice do opsade Sarajeva, a nastavila se na Kosovu, dok su Albanci sustavno uništavani i godinama prije Domovinskog rata, po naputcima famoznog Memoranduma SANU, u kojemu čak piše 'da im treba zatirati groblja', Hrvatska je ipak uz Srbiju postala glavni agresor, što je mogla biti samo da je istovremeno sa Srbijom napala sve te bivše Republike i pokrajine SFRJ.
Takvom povijesnom logikom su i Amerikanci, Britanci i Rusi trebali biti krivi 1945. za oslobođenje Europe od nacista, i to zbog pojedinačnih zločina nad njemačkim vojnicima i civilima, te bombardiranja njemačkih gradova, jer bi ih upravo ti pojedinačni zločini, po logici hrvatske ljevice, izjednačili s Hitlerovom okupacijom Europe, Sjeverne Afrike i dijela Rusije(?). Ovo zanimljivo iskrivljavanje povijesti već dvadeset i pet godina u Hrvatskoj od strane dijela medija, povjesničara i tzv. lijeve inteligencije nesklone lustraciji i hrvatskoj državi koja je financijski kolabirala, rezultiralo je da se u Zagrebu iz sata u sat pojavljuje sve više ogorčenih branitelja zahtjevajući od premijera ostavku resornog ministra Predraga Matića, pomoćnika Vesne Nađ i Bojana Glavaševića koji je svojim neprimejerenim izjavama u kojima je izjednačio branitelje sa JNA, izazvao masovni gnjev.
U ime stopostonih ivalida Domovinskog rata javnosti su se obratili Ilija Vučemilović poručivši da je 'dosta ponižavanja i izjednačavanja hrvatske žrtve i srpskog agresora' i Đuro Glogoški predjsednik Udruge 100% HRVI koji ističe da se neće maknuti 'do ispunjenja zahjeva'. Kako poptporu skupu daju i branitelji iz Slavonije, Dalmacije, Istre i Zagorja, a u Zagreb dolaze branitelji iz Splita, bit će zanimljivo vidjeti hoće li se Milanović usuditi poslati policiju na branitelje?
Prosvjednici su posebno upozorili na ignoriranje medija, pogotovu HRT-a koji nije ispravno prenio zahtjev hrvatskih branitelja s Prve konvencije održane u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, već je izvještaj s iste 'sveo na par zvižduka Matiću, te pozdrave Thompsonu i Šimuniću'.
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se Milanović usuditi poslati policiju na branitelje? S obzirom da je upravo izveo veličanstveno hapšenje zagrebačke uprave i 'koruptivne hobotnice' s kojim prikriva vlastitu, mnogo veću koruptivnu i kriminalnu hobotnicu koja nije uništila grad, već državu. Može Zoran Milanović sedmosatnim staljinističkim pretresima stana nalik na hapšenja 71' skrenuti pažnju javnosti s referenduma protiv monetizacije autocesta, njemačkog suđenja UDBI, stalnih deložacija građana, tihe privatizacije zdravstva i mnogo većeg kriminala HNS-a i SDPa koji su likvidirali državu do kraja, neprekinutim gašenjima tvrtki i privatizacijama, može i na mjesec dana uključiti masovni zaborav, namjestiti predsjedničke izbore i prikriti činjenicu da u Saboru sjede mnogo gori kriminalci od Milana Bandića poput Čačića i Linića, ali neće moći zaustaviti hrvatske branitelje koji su bili u ratu za razliku od njega pa i proživjeli ono što on neće nikada.