Politika

Hoće li SDP preuzeti radikalni riječki Jugo-komunisti?

Puca li u Hrvatskoj partija po svim šavovima? Na to naizgled banalno pitanje, izbacivanjem Linića iz SDP-a, skoro svi hrvatski mediji govore kako se raspada Milanovićeva partijska moć koja vuče korijene još iz bivše Jugoslavije.

Hoće li SDP preuzeti radikalni riječki Jugo-komunisti?
No, je li baš tako i koji su mogući scenariji za jačanje SDP-a nakon očitoga pada rejtinga uzrokovanoga gospodarskom krizom i trzavicama unutar same partije. Iz naše mlade stranačke države poznate su činjenice da svi oni, koji su se usprotivili legitimnome vodstvu svojih stranaka,  nisu nikada  profitirali, osim što su malo uzdrmali svoje stranke. Takav slučaj se dogodio u Hrvatskoj socijalno liberalnoj stranci dva puta.

NEUSPJELI PUČEVI

Prvi put kad su iz te stranke otišli prohrvatski liberali u HDZ i HSP i kad se ni najjača osoba unutar liberala, pokojni Vlado Gotovac, uz podršku Fižulića, Kramarića, Radoša, Škrabala  i ostalih  nije uspio nametnuti kao šef liberala. U sada najjačoj oporbenoj stranci isto tako je bilo raskola. Prvi, najpoznatiji nesuspjeli puč Manolića i Mesića nije niti malo uzdrmao HDZ. Bivši udbaši Manolić i Mesić osnovali su Hrvatske narodne demokrate, HND, koji se idejno i programski izgubio osim što je bio zapamćen po blaćenju prvoga predsjednika Franje Tuđmana. Zanimljiva je bila borba za vlast u HDZ-u između Sanadera i Pašalića. Prvi je prigrabio i vlast i novce, a drugi postao građevinar. Izuzmemo li razna previranja u drugim strankama poput HSS-a i drugih stranka demokršćanskog karaktera jedini pravi puč izveo je Anto Đapić  u HSP-u, kad je pomoću svoga kuma Vlade Jukića i pokojnoga Velimira Kvesića na dugoosporavanom Kutinskom saboru smijenio Dobroslava Paragu.

Iz ovoga kratkoga prikaza vidljivo je da takozvani disidenti nisu imali značajnijih uspjeha. Međutim, današnja situacija s SDP-om je potpuno drukčija. Neovisno o tome što Linić više nije član SDP-a, njegove najave daljnjega političkoga rada dijametralno su suprotne od primjera iz drugih stranaka.

NOVE METODE BORBE

Linić, za razliku od navedenih primjera, ne namjerava unutar Hrvatskoga Sabora niti svoj klub osnovati, a kamoli  se udaljiti od svoje partijske ideologije. Iz njegove šture izjave za medije, jasno je da i dalje želi djelovati unutar partije iz koje je pometen. Za njega je ona svetinja za razliku od Zorana Milanovića koji svoje političke stavove mijenja kao gaće. Takvim pristupom Linićevi  stavovi su puno čvršći i jasniji njegovim istomišljenicima. Uostalom, ima i veliku podršku članova unutar samoga SDP-a.

Milanovićevo vrludanje i neznanje, koje su mu osobe potrebne da vlada Hrvatskom, vidljivo je iz niza primjera. Njegov neuspjeh je još veći što ne zna okupiti oko sebe stručne i povjerljive osobe. Zbog toga stalno mijenja ministre što dovodi do nestabilnoga vladanja državom, a svojim odlukama zbunjuje i svoje istomišljenike koji su glasovali protiv Linića.

Njegovo neiskustvo vladanja (ni mjesnu zajednicu nije vodio), ići će samo u prilog Linićevim istomišljenicima.

Linić je preiskusan političar da bi upao u zamku spomenutih primjera iz drugih stranaka. Uz to iskustvo, osvetoljubljiv je, nemilosrdan gad koji će poduzet sve da Milovanovićev utjecaj bude još slabiji i da ga kao političara potpuno uništi. Mišljenja sam da se ni Linić, niti nitko od njegovih  poznataijih istomišljenika neće nametnuti kao protukandidat Milanoviću. Ali isto tako vjerujem kako će on itekako utjecati na novoga budućega šefa partije. Poput buldoždera će sa svojim utjecajem rovariti protiv svoga bivšega šefa dok ga potpuno ne samelje. /Napisao: Petar Bukovac/

  • Autor: Gospari.hr
  • Foto: Gospari.hr
  • Objavljen: 13.06.2014 21:18
  • Posljednja izmjena: 13.06.2014 21:29

Nema komentara

Komentiraj članak

Potrebna je prijava kako biste komentirali.