Naime, poslije smjene vlasti nova vlast itekako će imati puno posla, prije svega revidirati sve predstečajne nagodbe kojima su spašeni, između ostaloga, medijski tajkuni. Vratiti otete milijune hrvatskim građanima, zašto bi narod financirao one koji ionako imaju previše? Fraze o spašavanju radnih mjesta tek su dio folklora koji ponavljaju pojedini hrvatski mediji kako bi zaštitili svoje gazde. Kad novac bude ponovno u rukama hrvatskih građana, u državnoj blagajni, tajkuni nemaju razloga za brigu, hrvatski građani, koliko god bili opravdano ogorčeni, neće dopustiti niti jednom tajkunu da umre od gladi, imati će taman koliko im treba, ni manje, bogami ni više. Kao i svaki prosječan Hrvat, hrvatski građani sasvim sigurno neće dopustiti da tajkuni duguju stotine milijuna kuna dok se istovremeno vozikaju u mercedesima svemirske klase. Što bi nedostajalo Nini Paviću kada bi vozio Škodu Octaviju iz 2003. godine, iz godine koju pamtimo po dolasku na vlast njegovog jarana Ive Sanadera?
Naravno, ovakvo utopijsko rješenje, fantomske mjere, u Hrvatskoj nisu moguće, no, zašto ne? Tek hrvatski građani budu predstečajno nagođeni, kad im se otpišu dugovi, može se pregovarati s medijskim tajkunima, a ne da tim istim građanima bahati ministri poručuju da će im oprostiti dugove tak kad im otmu sve što imaju.
Hrvatski mediji međusobno se, javno, ne podnose, no, ako im dirnete u lovu skaču poput oparenih medvjeda, grizu, laju, stenju, sikću... Kao da ste dirnuli u zmijsko leglo. Mnogi novinari, uslijed šoka, odjednom bi se otrijeznili, naravno, ako biste im ugrozili gazdu, a time i njihovu egzistenciju. Zašto bi se hrvatska vlast uopće bavila medijskim tajkunima, zašto bi se vlast trebalo ticati hoće li propasti ili neće Nino Pavić, dok istovremeno poduzeća u Hrvatskoj propadaju kao na tekućoj vrpci, a hrvatska sirotinja ostaje bez posla? Naime, ako mediji ne mogu funkcionirati, egzistirati, zahvaljujući čitateljima, ako ih nitko ne kupuje, zašto bi to bio problem države? Da manje lažu vjerojatno bi i uspjeli, da osuđeni lažljivci ostaju bez posla, kao što bez posla masovno ostaju nedužni hrvatski radnici, možda bi i građani shvatili kako ipak ima razloga da se kupuju novine? I koga uopće zanimaju novine u vrijeme interneta?
Nažalost, u osinje gnijezdo neće se usuditi taknuti ni Tomislav Karamarko, pogotovo ne nakon što ga je Jelena Lovrić, bivša Sanaderova obožavateljica, proglasila 'uljuđenim političarom'. Kad smo kod uljuđenosti, i Nino je uljuđen, zato novinare smatra govnima.
Iz nas je Svjetski dan slobode medija, u Hrvatskoj su mediji slobodni koliko i u Runadi prije 20 godina.