Nakon šokantnih otkrića do kojih je došla gospođa Judith Reisman o pedofilskim temeljima Kinseyevih 'istraživanja', slučaj Kinsey u SAD-u je već prozvan 'jednim od najvećih i najdužih skandala 20. stoljeća'. Da ovakva ocjena nije pretjerivanje jasno je nakon potresne ispovjesti jedne od žrtava Kinseyevih istraživanja početkom četrdesetih godina prošloga stoljeća, koja je u razgovoru za portal Worldnetdaily (wnd.com) detaljno opisala kako je Kinsey plaćao njenog oca da ju siluje i o tome Kinseyu šalje izvješća na temelju kojih je napisao svoje knjige.
Ispovijest ove žene, pod pseudonimom Esther White, gotovo sedamdeset godina nakon zločina po narudžbi Kinseya, objavljen je prije nešto više od dvije godine, no zbog činjenice da je jedan od stipendista Kinseyevog Institiuta, bio i seksolog Aleksandar Štulhofer koji je autor spornog 4. modula kurikuluma zdravstvenog odgoja u hrvatskim školama, aktualan je i danas i svakako ne bi smio 'otići u zastaru'. White je intervju dala s namjerom da osobno svjedoči protiv Kinseya u američkom Kongresu ako istraga rezultira službenim zahtjevom za otvaranjem arhiva Kinsey Instituta široj javnosti. Bitka za istinu o Kinseyevom institutu traje i danas, a zahvaljujući našoj Vladi, u nju je uvučena i naša zemlja, odnosno roditelji koji nisu dobili priliku izjasniti se o kontroverznom spolnom odgoju prije njegova uvođenja u škole.
Esther White je imala sedam godina kada ju je otac počeo zlostavljati. 'Poticao me na orgazme i mjerio to štopericom', rekla je White ekskluzivno za portal WND-u. 'Nije mi se to sviđalo, imala sam konvulzije, ali njega nije bilo briga. Rekao je da sve male curice rade to sa svojim očevima, samo što o tome ne pričaju', rekla je White iznmeđu ostaloga u šokantnoj ispovjesti koju u cijelosti prenosimo. WND uz intervju donosi i nekoliko komentara američkih stručnjaka za pravo. Matt Barber, profesor prava i dekan na Liberty University School of Law rekao je: 'Nema sumnje da je Kinsey prekršio brojne zakone i konspirativno kršio brojne zakone kako bi provodio svoja lažna istraživanja'.
Kineseyeve knjige iz 1948. I 1953. o ljudskom seksualnom ponašanju sadrže tablice s informacijama o seksualnim reakcijama djece od kojih je najmlađe imalo samo dva mjeseca. Nekoliko tablica donosi rezultate mjerenja koliko je djeci trebalo vremena da postignu 'orgazam', dok su ostale pokazivale broj orgazama u određenom vremenu.
'Kinsey nije bio legitimni znanstvenik. Nije bio objektivan', rekla je za WND Janice Crouse, čelnica Beverly LaHaye instituta koji radi u sklopu organizacije 'Concerned women for America'. 'Umjesto toga, on je pronalazio ljude koji mogu proizvesti rezultate po njegovim željama... Bio je jako zainteresiran za promjenu seksualnih običaja... Vjerovao je da je bilo koji seksualni čin uz suglasnost odrasle osobe pa čak i djece, prihvatljiv, štoviše zdrav', rekla je White. Kinsey Institute uporno je opovrgavao optužbe da je Kinsey koristio pedofile za provođenje svojih istraživanja ili da je znao za zlostavljanja djece. Potresna ispovjest Esther White baca novo svjetlo na rad ovog Instsituta i njegovog osnivača, o čijem radu još nije donijeta konačan sud. Prema WND-u, Kinseyev Institut strahuje od tužbi žrtava Kinseyevih istraživanja i prijeti uništenjem svoje arhivske građe ako sluča dođe pred sud.
Razgovor s Esther White za WND stoga prenosimo u cijelosti:
WND: Kako ste postali sudionik Kinseyevih eksperimenata?- Moj djed je sve namjestio. On je bio veza. Otišao je na Sveučilište Indiana (UI), i tamo dobio učiteljski certifikat. Kinsey je bio vrlo mlad profesor i moj djed vrlo star student, imao je tri sina koji su pohađali UI. On i Kinsey bili su dobri 'frendovi'... Moj ujak doselio je u Bloomington 1948. Puno godina kasnije rekao mi je da se njegova žena družila s Kinseyem. Činilo se da se time jako ponosi, jer Kinsey je bio poznata osoba u to vrijeme. Rekao mi je također da je Kinsey 'homić'. Moj ujak, djed i otac sastali su se s Kinseyem na Dan zahvalnosti 1950. Naša cijela obitelj tamo je bila na večeri. Drugi ujak bio je zbog nečega uzrujan i nije htio doći. Rekao je da će radije ostati doma s nećakinjama i nećacima. Ja nisam išla, nisu me pozvali. Mislim da su tada dogovorili da će koristiti informacije koje su dobili ranije za Kinseyevu drugu knjigu, onu o ženama. U prvoj knjizi objavljene su statistike o malim djevojčicama također, samo bez istaknutih tablica. Mislim da je znao da će pisati jednu o djevojčicama, za vrijeme dok je pisao onu o muškarcima.
WND: Koliko ste imali godina kada je sve počelo?- Moj djed zlostavljao me jednom dok sam imala četiri godine. Nije to više radio jer mislim da nije bio u prilici. Moj otac počeo je kada sam imala sedam godina. Rođena sam 1934. I imala sam sedam godina kada je to počelo, znači bilo je to 1941. Moj otac glumio je da je bolestan kako bi ostao u kući samnom. Samo sam radila ono što mi je govorio.
Pedofil Alfred Charles Kinsey
-
WND: Bi li vas otac zlostavljajo da nije imao dogovor s Kinseyem?- Ne znam. Moj djed ga je uvukao u to. Mislim da su Kinseyevi ljudi na Sveučilištu rekli mom djedu da uđe u to. Ispirali su mozak studentima pričama kako je riječ o važnom istraživanju, to znanje bilo je Bog. Moj ujak je bio također uključen u to. Mučio je svoju pokćerku, i naravno, razdor u obitelji bio je užasan, njegova žena je zatražila razvod. Sve je držano u tajnosti, nisam znala ništa o tome do prije pet godina kada mi je sve ispričala njegova druga žena. Ali taj čovjek pobožan i debelo se pokajao. Shvatio je da ga je Kinsey zaveo, mislim.
Mislim i da se moj otac također pokajao. Ne to točno opisati jer je imao jak srčani udar. Preselila sam se u njegovu kuću kako bih mogla brinuti o njemu i majci. Jednom je briznuo u plač predamnom. Mislim da je htio reći da mu je žao. Bio je jako pobožan neposredno prije smrti. To vam je kao guljenje luka, ima tako puno slojeva.
WND: Je li vaš otac zlostavljao i drugu djecu?- Mislim da nije. Mislim da mu moja majka nije to dopustila.
WND: Možete li nam reći što vam je otac činio?- Sve. Crvenim se čak i pri pomisli na to. Dovodio me do orgazama i mjerio to štopericom. Nije mi se to sviđalo. Imala sam jake grčeve, ali njega nije bilo briga. Rekao je da očevi to rade svojim curicama, samo da one o tome ne pričaju. Jednom je jedna djevojčica pokucala na vrata baš za vrijeme dok me otac zlostavljao. Htjela me pozvati da se igramo vani, i ja sam istrčala kroz vrata. Bila je to moja prilika za bijeg i iskoristila sam ju iako me zvao da se vratim natrag. To je bio jedini slučaj da sam uspjela pobjeći.
WND: Je livas prisiljavao na spolne odnose?- Nije me fizički prisiljavao na to. Nije bio nasilan, uvijek je to radio u ime ljubavi. Imao je bolesnu ideju da se ja želim seksati s njim. Tako su ljudi razmišljali. Bio je arogantni mužjak. Vjerojatno sam se protivila cijelo vrijeme, ali nije mi bilo dopušteno da se protivim. Rekla bih mu ne, no on nije slušao. Imala bih grčeve, ali on nije obraćao pažnju. Zaklela sam se na šutnju. Nisam rekla majci jer bih time izazvala rastavu, a toga sam se najviše bojala. Bilo je užasno tih dana, nitko se nije razvodio. Ponižavala sam oca kad god sam imala priliku. Stalno je bio ljut na mene. Kada me pokušavao potčiniti, ponižavala sam mu govoreći 'ne'.
WND: Je li Kinsey znao što vam se događa?- Kinsey ili njegovi partneri su znali. Godine 1943. Kada sam imala devet godina, pronanšla sam papir s kućicama u koje je moj otac upisivao stvari koje mi je radio. Zgrabio je taj papir i spremio ga u smeđu kuvertu.
WND: Možete li opisati taj papir?- Imao je mala kvadratiće uz lijevi rub i opise seksualnih odnosa. Bio je u formi instrukcija što treba činiti. To su bile upute. On je trebao samo označiti kada je ispunio zadatak. Jedna rečenica glasila je 'trajanje orgazma'. Nisam znala što znači 'orgazam', pa sam ga pitala. Objasnio mi je točo što radi, i što je orgazam. Znala sam da drži štopericu u ruci, ali nisam znala što radi. Bila sam mala, nisam razumjela te stvari, radila sam samo ono što je otac tražio od mene. Tvrdio je da to radi iz ljubavi.
WND: I to vam je radio u ime znanosti? Za ljude koji su provodili istraživanje?- Ne znam točno jeli moj otac bio uključen u tu stvar s Kinseyem od početka. Godine 1947. Otac mi je dao ranu kopiju Kinseyeve knjige o muškarcima. Pretpostavljalo se da ću ju pročitati i reći što mislim o njoj. Imala sam 13 godina. Do tada zlostavljanja su prestala, jer je moja majka saznala za njih. Otac mi je rekao da je pomogao Kinseyu napisati knjigu i da će to promijeniti način na koji svijet gleda na seksualnost. Htio je da napišem dva odlomka o knjizi. Odbila sam. Kada čitam tu knjigu, pozli mi. Shvatila sam tada što su radili. Tablice su bile unutra, mjerili su trajanje orgazama, i ja nisam htjela imati ništa s tim. Nisam bila potpuno svjesna Alfreda Kinseya, bila je to samo knjiga. Nisam htjela biti dio toga i vratila sam mu knjigu. Stajala je u njegovoj biblioteci sve do smrti, a onda sam ju bacila. Bio je veliki simpatizer Freuda; imao je tri Freudove knjige, i njih sam bacila također.
WND: Jeste li ikada sreli Kinseya?- Razgovarao je samnom. On i Pomerov došli su mom djedu u Columbusu, u Ohiou, negdje početkom četrdesetih godina. Moja prabaka bila je tamo, mislim da je znala da je tu nešto krivo, jer se ponašala užasno prema meni. Kinsey je trebao doći na ručak, međutim, kasnio je zbog sniježnog nevremena. Moja prabaka pripremila je bogat ručak. Mislim da je bila zabrinuta zbog njihovog kašnjenja i na kraju oni nisu imali vremena ručati. Kinsey je morao ići jer je imao predavanje na Sveučilištu Ohio. Kinsey je razgovarao samnom, postavio mi je nekoliko pitanja, poput volim li svoju obitelj. Moj otac rekao mi je što mu trebam reći; htjeli smo ostaviti dobar dojam. Kasnije sam otkrio da smo morali ostaviti dobar dojam jer smo dobili novac za to.
Kada je Kinsey rekao da mora ići, moj djed mu je rekao: 'A što je s čekom?'. Kinsey je rekao: 'Skoro sam zaboravio', i vidjela sam kako je mom djedu dao ček. Kinsey je rekao: 'Napravio sam ga za obojicu, jer nisam znao kome treba ići novac'. To se dogodilo na zimu 1943. Oni su trebali ispuniti tablice, onda bi dobili novac. Ček je bio na iznos od 6000 dolara. Bila je šestica s redom nula. Ukratko nakon toga moja obitelj kupila je novu kuću. Iznos je bio toliki da se mogla kupiti cijela kuća.
WND: Je li vas Kinsey Institut ikada kontaktirao nakon toga?
- Ne. Nije ih bilo briga za mene. U stvari, nije ni moj otac. Nije ga bilo briga za sve što mi je učinio. Mislio je da bi sve trebalo biti bolje zbog svega, da ću ja biti bolja osoba, s puno širih spoznaja. /Autor: Marinko Bobanović /