REDAKCIJA, 21. ožujka 2011. - Nadasve zanimljivu teoriju o ljubavi donosi američka antropologinja Helen Fisher u svom radu objavljenom u talijanskom časopisu "Psicologia e salute".
Fisher tvrdi kako naše ponašanje u ljubavi ne određuje partner, naše godine, okolnosti ili emocije koje osjećamo.
Kakvi smo u ljubavi, navodno, određuju hormoni. Iz tog slijedi da ljubav zapravo nije ništa drugo nego aktivnost upravljana skupinom određenih hormona.
Američka profesorica tvrdi kako se ljubav stvara kada se aktiviraju sljedeći hormoni: dopamin, serotonin, estrogen i testosteron. Dopamin je odgovoran za emocije i mentalne reakcije, serotonin stvara osjećaj sreće i pozitivno raspoloženje, estrogen je odgovaran za nježnost, a testosteron je odgovoran za strast i libido.
Prema tome je ova antropologinja podijelila četiri tipa ljubavi, naravno uzimajući u obzir različite hormone.
1. "Dopamin" osoba- je strastvena, no nije za duže veze. Dopamin tip izgara za ljubav, ali to čini brzo i ljubav je kratkog vijeka.
2. "Serotonin" ljubavnici su pak dugotrajni i na njih se možete osloniti. Oni su u potpunosti posvećeni ljubavi i izgradnji veze.
3. "Estrogen" tipovi su nježni, oni su puni emocija, no s njima ćete proživjeti različite scene.
4. "Testosteron" ljubavnici često su sebični i znaju biti tirani u vezi. No oni su također fokusirani na stvaranje obitelji. Kad je veza u pitanju, oni žele da se razvija upravo onako kako su oni zacrtali.
"Dopamin" tip, "serotinin" ili pak "testosteron" ljubavnik – možemo li ljubav uistinu svesti tek na mješavinu hormona?
(PortalOko)