Hrvatska dijaspora kupuje Jasenovac?

Nije uopće upitno, iako se neki usuđuju biti tako bezobrazni da i to pitaju, odakle ovoj samozvanoj slovenskoj 'borkinji' za ljudska prava novci, to je jedno potpuno promašeno pitanje, odgovor se zna, mi smo joj, kao izgubljena telad, dali iz državnog proračuna, a ono što će eventualno manjkati dati će joj strani donatori, ostati će još ponešto djeci njenih prijateljica i za biciklijadu po Islandu te za besplatno jahanje u Mnogoliji.

S obzirom  da se aktualni režim odnosi prema novcu hrvatske sirotinje kao pijani milijarder s novcem koji je naslijedio od svog nesretnog oca u Las Vegasu nikoga pretjerano ne treba čuditi da se odjednom na natječaj javila zloglasna Documenta – Centar za suočavanje svoje vrhuške s vlastitim odrazom u zrcalu. Zar su doista hrvatski građani toliko naivni pa da ne znaju kako za Documentu nikad nema krize?

Kad smo izlazili na izbore prije nekoliko godina trebali smo misliti što će nas pogoditi ukoliko na vlast dođe Kukuriku koalicija sa svojih dvadesetak neostvarivih planova, prekasno je tugovanje. Uostalom, zašto ne, zašto Vesna Teršelič ne bi kupila Goli otok a hrvatska dijaspora, primjerice, Jasenovac, ako je sve na prodaju onda su i žrtve zločinačkih režima na prodaju u ovoj moralnoj kaljuži od države?

Vesna Teršelič bi mogla na Golom otoku otvoriti gay oazu, nažalost, Dobrica Ćosić više nije u mogućnosti da joj dođe u inspekciju kao što je dolazio za vladavine Titovog režima, dok bi hrvatska dijaspora mogla u Jasenovcu svake godine održati RAVE PARTY, naravno, cijene ulaznica za oba derneka ne ulaze u cijenu smještaja, odnosno, smještaj bi se posebno plaćao dok bi turizam u Hrvatskoj nesumnjivo krupnim koracima krenuo naprijed, bez obzira na vremenske prilike i bez obzira na doba godine. U Jasenovcu i na Golom otoku gosti bi imali što vidjeti i u čemu uživati čak i u zimskom periodu, naime, oba koncentracijska logora u svoje 'zlatno doba' radila su danonoćno, bez vremenskog ograničenja, bez obzira na vrijeme i bez obzira na financijske prilike u Titovoj, odnosno Pavelićevoj, državi. Za koncentracijske logore se uvijek imalo, ni za njih nikada nije bilo krize.

Za razliku od Vesne Teršelič kojoj je na um pala bolesna ideja o kupovini Golog otoka nikome, srećom, iz hrvatske dijaspore nije palo napamet kupiti Jasenovac, što dovoljno svjedoči o tome što zapravo Vesna Teršelič želi kada se zajedno s fašistima iz Srbije, poput Save Štrbca, navodno bori za ljudska prava. Uostalom, davno smo naučili da novac nema nacionalnost, vjeru, ideologiju, a pogotovo nema moral. Međutim, svatko ima svoju cijenu, pa tako i hrvatska država pod ovim režimom na vlasti. Toliko smo postali jeftini da nas više nitko ni kupiti ne bi htio, nitko osim Vesne Teršelič. /Ivana/