Mafija u Italiji nastala je davno, korijeni se vežu uz borbu Sicilije protiv tiranije stranih vladara, no organizirana mafija nastaje tek nakon ujedinjenja Italije 1861. godine. U ostatku Europe (i u Hrvatskoj!) nastanak mafije povezan je s promjenama na političkoj sceni osamdesetih godina, nakon pada Belinskog zida. U Hrvatskoj imamo samo jednu vrstu mafije iako je to zmija s dvije glave; HDZ i SDP. Nazivaju je, Mreža.
Ima li u toj uvredljivoj konstataciji istine, ili je to laž, kleveta, zlobno tituliranje – nadasve poštene vlasti kakva bi u demokratskoj državi trebala biti?
Ako se vratimo na početke, na devedesete godine, sjetit ćemo se prvih milijardskih poduhvata hrvatske vlasti; elita počinje s pretvorbom i stvaranjem bogatih tajkuna iz svojih redova, a zatim slijedi pun pogodak, „zlatna koka“ za novu hrvatsku elitu – Domovinski rat! Srpska agresija (kao i svaki rat!) idealna je podloga za bogaćenje ratnih profitera. Vrhuška i neki generali preko noći postaju multi milijunaši. Počinje pravi procvat organiziranog, tamnog kriminalnog ozračja nove Republike Hrvatske i formiranje čvrstog saveza dviju stranaka, Tuđmanove HDZ-a i Račanovog SDP-a. Te dvije grupacije sastavljene od bivših udbaša samo formalno su bile politički konkurenti, a u stvarnosti to je Mreža – do danas održana interesna zajednica HDZSDP. Formalno su HDZ i SDP u „svađi“, ali nikada jedna stranka prema drugoj nisu podnosile bilo kakve prijave – ponajmanje službene, Kaznene prijave u opće poznatim aferama i milijardskim pljačkama Hrvatske.
Mreža
Prvi utržak Mreže u punjenju crnih fondova bio je; 4 milijarde dolara (u to vrijeme, dvije 2 milijarde DEM!) od dijaspore namijenjene kupovini oružja, 300 milijuna dolara od stambenog fonda i 12 tona nevažećih dinara ilegalno pretvorenih u konvertibilnu valutu u B i H. Zatim slijedi mega business; šverc naftom, oružjem, drogama i svim i svačim. Broj tajkuna rapidno se umnožava. Pet starih vrsta talijanske mafije mogu se sakriti po učinku pred hrvatskom Mrežom u svega 25 godina.
Za dvoumlje, vladanje HDZ- i SDP-a bio je potreban novac. Male stranke ga nisu imale, te nisu mogle organizirati promidžbe i sudjelovati u vlasti, osim minornog utjecaja u koalicijama. Silan crni kapital je nagrabila HDZ, a i SDP je bogata stranka. Bivši komunisti naslijedili su od SKJ, veliki fond novca (pa i dio državnog zlata SFRJ), neboder „kockicu“, mnoštvo građevina i nekretnina (Radmanov hotel na Bohinju i drugi objekti), a opljačkali su i dio resursa u novoj Hrvatskoj. Navedena bogatstva bila su temelj održanja na vlasti dvoglave zmije HDZSDP.
U Mrežu su uključene državne institucije; tajne službe, DORH, policija i sudovi, kao glavni zaštitnici elite. Znakovit je nedostatak Tužiteljstva u ustroju države Hrvatske. Takozvani DORH institucija koja je trebala vršiti posao tužiteljstva nije optužila ni jedan promil od 97 posto nezakonitih pretvorbi. Državni odvjetnici pokorno su služili Mreži, a protivno svim civilizacijskim i religijskim normama. Takozvane tajne službe radile su na kontroli pučanstva i prokazivale svaku kritiku vlasti, a represivni mehanizmi proganjali su neistomišljenike. Iznad svih državnih služba (pa i iznad vlade RH) od 1990. godine nalazila se UDBA (s kadrovima iz vremena SFRJ) s čelnicima Perkovićem, Mustačem, Manolićem i velikim brojem suradnika. Klan UDBA – DORH sa zločinačkim tandemom Perković – Bajić djelovao je i operativno uz angažmane policije USKOK-a, PNUSKOK-a i plaćenih operativaca. Slomljene kosti i montirani sudski procesi protiv zviždača (osobno iskustvo autora!) hrvatska je zbiljnost.
U takvom kontroliranom okružju, osiguranom državnim institucijama – Mreža je nesmetano pljačkala 25 godina.
Početak kraja Mreže
2015. godina, do sada, najgora je godina za hrvatsku Mrežu. Prije godine dana Mreža je izgubila svoga pravog vrhovnika i vođu, Josipa Perkovića, a Milanović je pri tomu Lex Perkovićem pokazao pravo lice. Lažima i prevarama osramotio je Hrvatsku pred Europom i svijetom i pokušao izvu
i tog zločinca, svoga mentora iz njemačkog zatvora. Izručenjem Perkovića nestala je željezna kontrola Mreže i sve krenulo niz brdo.
Javljaju se do sada neuobičajeni otpori, protesti, referendumi i novi politički „disidenti“: Živi zid, Radnička fronta, Riječki pokret otpora, Inicijativa Druga Hrvatska, udruga Vratite opljačkano… Monopol korumpiranih državnih medija pada pod istinitim informacijama na slobodnim portalima. Javnost postaje svjesna svoje žalosne stvarnosti; opljačkani resursi, iscrpljen osiromašen puk, propala industrija i gospodarstvo, prenapuhana buljumenta političkih podobnika – parazita u upravama, šestogodišnja kriza, skori bankrot države… Uz pritisak vraćanja enormnih dugova i galopirajuće eskalacije bijega desetima tisuća mladih iz Hrvatske, javljaju se prve naznake prekarijata – pokreta obespravljenih i nezadovoljnih; braniteljski šator, „franakisti“, Stanićevi pobunjenici protiv prodaje autocesta (lažni izraz: monetizacija!), bunt ovršenih, deložiranih, siromašnih, gladnih… Javna je tajna da deložacijama i ovrhama državni vrh želi do kraja osiromašiti naciju i pobrati sve što je još ostalo. Oni znaju da osiromašeni puk pred prijetnjama kordona specijalaca s dugim cijevima – igra onako kako mu se kaže.
Politički mrtvac, premijer Milanović, uzaludno pokušava zakrpiti „svoju“ državu. Vlada RH koju Milanović zove „svojom“ vladom, grabi što se još ugrabiti da; bezobrazno plaćena putovanja s vozačima i tjelohraniteljima, zrakoplovne egzibicije (V. Pusić), Vargine varginalije sa stalnim aferama (zadnja je, 7 milijuna ukradenih naciji za tajkuna Vojkovića), tu su afere Jakovina, Opačićka, Zmajlović i drugi – te sve moguće milijunske kupovine i gradnje uz nedvojbenu korupciju… Premijer i njegovih nesposobnih i nepotrebnih 20 ministara (za Hrvatsku je dovoljno 6 ili 7 ministara) najomraženije su osobe u Hrvatskoj.
Nedvojbeno je da se Mreža raspada, i taj raspad još će više obogaljiti naciju. Oni će opljačkati sve ostatke ostataka. Mladi, snažni ljudi, stručnjaci i radnici pobjeći će iz ove kaljuže kriminala, stari će pomrijeti od neimaštine, hladnoće i gladi – a bivši, slomljeni građanski sloj apatično će kao zombiji šetati hrvatskom pustoši.
Tri su države na dnu Europske unije; Grčka, Španjolska i Hrvatska. Grčka sa svojom Syrizom ima budućnost, Španjolska s novom strankom Podemosom, također se izvlači – Hrvatska tone uz nejake stranke; Živi zid, Radničku frontu – i nejake inicijative. Uz još uvijek živuće SDP i HDZ, sve ostalo politički je talog na dnu močvare. Jedine parlamentarne stranke Laburisti i ORaH koje deklarativno zagovaraju socijalnu empatiju i brigu o čovjeku – priležnice su SDP-a, a samim tim i zločinačke Mreže. Jedina nada nam je da pasivni svekoliki puk progleda i da Živi zid, Radnička fronta i građanske inicijative – ne budu više nejaki! /Saša Radović/