Nakon što je objavljeno da će Grčka novu tranšu pomoći dobiti iz proračuna Europske unije - budući da novi krediti ne dolaze u obzir jer bi otplatu duga učinili nepodnošljivom – u spašavanju će morati sudjelovati i Hrvatska i to s 37,4 milijuna eura, koliko i iznosi naša obveza financiranja europskog budžeta, budući da će svaka članica u pomoći Grčkoj sudjelovati s veličinom svog udjela u proračunu Europske unije.
Hrvatska, koja se nalazi u najgoroj ekonomskoj krizi ikada, a kojoj se ne vidi kraja, nije međutim uzela za shodno pojačati svoje napore u dobivanju toliko nam obećavane ekonomske pomoći EU, inače glavnog razloga kojim su vladajući 'navukli' građane da na referendumu glasaju za ulazak u Europsku uniju. Obećavano je da ćemo ulaskom u EU dobiti milijune eura iz raznih fondova, da ćemo oživjeti poljoprivredu i pomoći malom poduzetništvu, no od svega smo dobili slijedeće: zbog probijanja deficita i javnog duga proračun će nam kontrolirati Europska komisija, u zajednički proračun moramo uplatiti 37,4 milijuna eura, brodogradilišta smo morali pozatvarati jer se ne uklapaju u zajedničku ekonomsku politiku, a poduzetnici će novac iz fondova dobiti samo ako unaprijed imaju osigurano 50 posto novca za projekt za koji traže novac. Postavlja se stoga pitanje imamo li ikakve koristi od EU, jer od prvog srpnja stalno nešto moramo, a ništa ne dobivamo.
- Dosadašnjim članstvom u EU pokazali smo da smo bezkoncepcijsko društvo koje samo provodi politiku 'odozgo' – kaže dr. Anđelko Milardović, direktor Instituta za europske i globalizacijske studije (bivši Centar za politološka istraživanja) i autor knjige 'Tri eseja o euroskepticizmu', tiskane tik pred referendum o ulasku u EU.
- Premijer Milanović pokazuje mišiće na slučaju 'lex Perković' od kojeg Hrvatska nema nikakve ekonomske koristi, nego samo političku štetu. Europskoj uniji treba pokazati mišiće, a oni ih pokazuju na potpuno nepotrebnim stvarima. Zašto, primjerice, ne troši energiju za financiranje Pelješkog mosta? Ili na strategiji privlačenja novca iz europskih fondova? Ovime su samo dokazali da im je EU cilj, a ne sredstvo – poručuje Milardović, dodavši da se točno zna koliko moramo dati Grcima, a još uvijek nemamo pojma koliko ćemo povući sredstava iz eurofondova. I hoćemo li uopće.
Zastrašujuća statistikaDa se od hrvatskog naroda skriva istina upozorio je 2010. kolumnist poratal Dnevno.hr Marjan Bošnjak, izdavši knjigu 'EU – Ne, hvala!'. Gotovo bez komentara, Bošnjak je samo nanizao službene statističke podatke zadnjih 10-ak godina koji, kada se pogledaju unatrag, izgledaju zastrašujuće.
Tako je odlukom Račanove Vlade od 1. siječnja 2002. Hrvatska je ukinula carinu na robu iz EU što je devastiralo hrvatski izvoz, a izvoz EU u Hrvatsku povećalo za 386 posto! Tom odlukom nekonkurentna hrvatska industrija više se nije oporavila i neće se nikad zbog jeftinog uvoza gotovih proizvoda; hrvatska je proizvodnja polako nestajala, a strani shopping centri izgrađeni inozemnim kapitalom plasirali su jeftinije strane proizvode. Rezultat: od 2002. do 2008. uvezli smo 52,1 milijardu dolara robe iz EU više nego što smo je izvezli. Godine 2002. naivno smo otvorili i tržište hrane, sa 794 milijiuna dolara uvoz hrane skočio je na 2,175 milijardi ili za 274 posto što je uništilo hrvatsku poljoprivredu.
Bošnjak u svojoj knjizi navodi da su posebnu ulogu u kolonizaciji Hrvatske imali strani trgovački centri, koji u Hrvatsku aktivnije dolaze nakon 2000. godine, koji Hrvatima diktiraju što će kupovati i po kojoj cijeni i koji su do 2009. udio malih trgovaca u hrvatskom gospodarstvu smanjili na tek 18 posto. Danas imamo apsurdnu situaciju da hrvatski trgovci ne mogu konkurirati stranim lancima, a ti isti strani lanci domaćim proizvođačima naplaćuju prostor na svojim policama.
Posebno zanimljivo (ili ako hoćete prešućeno) je financiranje zajedničkog proračuna EU. Uz već spomenut iznos koji kao članica moramo uplatiti, nije nam rečeno da ćemo morati financirati – Britaniju! Naime, Margaret Thatcher uspjela je prilikom stupanja Britanije u EU isposlovati posebne pogodnosti prema kojima bi se engleski doprinos u budžetu svake godine smanjivao i to se službeno vodi kao 'UK Correction'. Taj manjak, koji je primjerice 2008. iznosio 6,25 milijardi eura, nadoknađuju ostale članice na način da pored svog doprinosa uplaćuju i dodatni kako bi pokrile britanski manjak, no Njemačka, Austrija, Nizozemska i Švedska uspjele su isposlovati uplaćivanje tek četvrtine onoga što bi trebale uplatiti za britanski manjak. Taj umanjeni doprinos opet popunjavaju ostale članice pa tako i Hrvatska, odnosno pored vlastitog doprinosa moramo uplaćivati i razliku za britansko ne-uplaćivanje i razliku za smanjene doprinose članica koje odbijaju uplatiti puni iznos za Britaniju! Nije poznato koliko će nas to koštati, a Bošnjak pretpostavlja da bi moglo iznositi između 49 milijuna eura, koliko je 2008. platila Slovačka do 141 milijun eura koliko je platila Irska.
Strah nas je dalje navoditi ostale prešućene 'kosture iz Bruxellesa' koje je u svojoj knjizi pobrojao Bošnjak, a Vlada nam ih zaboravila spomenuti. Čak i da je istina da ćemo dobiti 3,5 milijarde eura iz fondova u prve tri godine članstva, to nije niti kap u moru u odnosu na novac koji je EU izvuka iz Hrvatske od 2000. i to prodajom svojih proizvoda, a uništavanjem domaće proizvodnje i trgovine.
Konačno, Bošnjak dokazuje Milardovićevu tezu da smo 'bezkoncepcijsko društvo koje izvršava politiku odozgo' zaključcima trivijalne logike:
- u ime europske politike žrtvovali smo svoje interese i vlastito gospodarstvo
- carine smo ukinuli deset godina prerano i hrvatsko gospodarstvo otvorili stranom osvajanju
- carine smo mogli ukinuti danom ulaska u EU
- katastrofalan deficit u robnoj razmjeni s EU dokaz je da nismo konkurentni i da se nismo sposobni boriti na tržištu EU
- hrvatsko gospodarstvo ni danas nije spremno za EU kao ni 2000. kad nam je vanjski dug iznosio 9 milijardi eura (danas više od 40 mlrd) i kad je većina poduzeća bila u hrvatskim rukama.
No, još žalosnije od ove žalosti je to da je EU sama morala zaključiti da Hrvatska ne ispunjava ekonomske kriterije za članstvo i sama je trebala odgoditi naš ulazak u EU, zaključuje Bošnjak.