Trenutak hrvatske stvarnosti lako je usporediv s godinama stvaranja Hrvatske u krvavom ratu, a rat koji nam slijedi teži je zbog činjenice što nam je neprijatelj prikriven, neprijatelj koji u rukama ima svu snagu , ekonomsku,pravosudnu i medijsku. Šta ostaje hrvatskom narodu opljačkane duše i tijela, ispranih mozgova nego čekati “proroka”, vizionara iz 90-tih koji je u usporedivoj situaciji s današnjom, znao kako stvoriti državu. Franjo Tuđman, bio je nositelj vizije domoljublja, snagom svojih emocija proizveo je oduševljenje idejom i planom kako stvoriti neovisnu i samostalnu državu Hrvatsku, taj domoljubni san živio je svaki dan, svaki tren, živio je Hrvatsku cijelim svojim bićem i tu silnu energiju pretočio je u vjeru hrvatskog naroda, a hrvatski narod je tu vjeru pretočio u nevjerojatnu pobjedu u Domovinskom ratu.
Domoljublje, to je on, Franjo Tuđman. Nažalost, nakon stvaranja hrvatske države i uspostavom institucionalne demokratske arhitekture, kad je trebalo učvrstiti temelje i krov Domovine uklanjanjem bolesnog tkiva bivših vladara smrti i života, nositelj domoljublja nas je prerano napustio, a zvijeri su ponovo izašle na svjetlo dana.
Izašle su na svjetlo dana sa jednom spoznajom, da im neprijatelj nije hrvatski čovjek, već ta silna energija domoljublja usađena u hrvatsko biće kroz povijest. preko Radića i Starčevića, od Bleiburga,Vukovara do Knina. Svi planovi povampirenih zvijeri, od 2000-ćite do dana današnjeg strateški su se svodili na samo jedan plan, a to je zatiranje domoljublja u svim segmentima hrvatskog bića, relativizirajući tu emociju, rušeći pri tom sve nosive stupove hrvatske opstojnosti. Kulminacija tog orgijanja dosegnuta je upravo sada, događa se pred našim otvorenim očima.
Plan 21 nikada nije postojao, postojao je i egzistira samo jedan plan, plan sustavnog i namjernog uništavanja domoljubne potencijalne energije koja za njih znači ugrozu u svojim nastojanjima na putu spašavanja svoje “zločinačke budućnosti”, kako je to lijepo poentirao prof Josip Jurčević u naslovu svog djela “LEX Perković- spašavanje zločinačke budućnosti!”
Uloge su podjeljene. Glavnu ulogu dobio je hrvatski Jocker iz Gotham Citya! Postavili su ga jer je mlad, zgodan, retorički nadmoćan, u laganje nepobjediv, nacionalno nedefiniran, državotvorno infantilan. Postavili su ga i dali mu u ruke moć i alate za zastrašujuće manipulacije, novac, medije i pravosuđe. Pod svjetlima reflektora, na pozornici sajma taštine, okružen gangsterima, lizačima, uvlakačima, reketašima,veleizdajnicima, velikosrpskim petokolonašima, bankarskim lobijima. porezničkim utajivačima poreza i otimačima naših, hrvatskih snova, opijen slavom moći, upravo igra do utančine izrežiranu ulogu nastalu u udbaškoj kuhinji uz pomoć bjelosvjetskih neoliberanih, savjetnika. Slika je potpuna, mozaik zla je gotov, a na slici je unutarnja i vanjska agresija na dragu nam Domovinu.
Jocker iz Gotham Citya upravo igra zadnji čin svoje role s naslovom:”Ismijavanje domoljublja!” On je taj “domoljub”, svi ostali su glumci, a on je Holiwud sam po sebi i najbolji glumac među glumcima. Pozivajući se na Franju Tuđmana, šalje poruku da je i Tuđman bio glumac, a jedini glumac za kojega priznaje da je bolji od njega je drug i zločinac Tito kojemu se neskriveno divi, glumac dugog staža i krvavih ruku.
Uzor nad uzorima! Država ima “Jokera iz Gotham Citya”, a Grad ima “Pingvina” iz gradske kanalizacije koji čeka svoju priliku zamjeniti Jockera i još silnije, ucjenjen od svojih vladara udariti u temelje hrvatske domoljubne opstojnosti. Domoljublje je usporedivo s vjerom u Boga, usporedivo je s vjerom i s ljubavlju prema svojoj djeci, ljubavlju prema ženi, jer ako ljubiš svoj Dom, ako si za svoj dom spreman umrijeti, umrjet ćeš sa spoznajom da te Dom nikada ne može i ne će prevariti i iznevjeriti.
Treba ga samo stvoriti i s pažnjom majke kraj kolijevke u ljubavi njegovati. Trebamo novog nositelja domoljublja koji će imati snagu svoje domoljublje, koje prvo on sam mora živjeti, pretočiti u duše napačenog hrvatskog naroda i probuditi tu silnu energiju koja je dramatično potrebna radi budućnosti hrvatskih naraštaja. Upravo sada se lome koplja! Parafrazirat ću Kierkegaardovu priču o klaunu i selu, koju prihvaća i Harvey Cox u svojoj knjizi “Grad bez Boga.” Izbio je požar u putujućem cirkusu, a vlasnik cirkusa primjetivši to poslao je klauna u obližnje selo po pomoć. Klaun je već bio obučen za predstavu u cirkusantsku odoru , a požar se preko usjeva naglo počeo širiti i prema selu. Dotrčavši u selo po pomoć, klaun je zapomagao, a seljani su se smijali misleći pri tom da je to dio predstave i u toj zabavi i smijehu požar je stigao do sela. Izgorjeli su i cirkus i selo.
Slika je to nemoći čovjeka da prenese poruku i čini se da bi poruka bila uspješno prenešena samo da je klaun presvukao svoje smiješno odijelo u civilno. Ako malo radikalnije osmotrimo tu mogućnost vidjet ćemo da ni to presvlačenje nije dovoljno u ovoj tjeskobnoj hrvatskoj zbilji. Nije dovoljan “aggiornamento”, promjena šminke i oblačenje “domoljubnog” odijela, domoljublje se mora očitovati u obratu bitka unutar duše, domoljublje možemo naći jedino u iskri očiju, u očima iskrenosti onih, koji žele hrvatsku voditi svaki novi dan u bolje sutra. Imamo li mi takvih? Imali jesmo, znamo da Joker iz Gotham Citya to nije, nije ni njegova zamjena Pingvin, a pred nama je duboko promišljanje i potraga za onim ili onima koji to jesu ili mogu biti, jer domoljublje je temelj Hrvatske.
Domoljublje mora izgraditi i završiti i krov države, krov jedne duboko nacionalne i državničke politike. Domoljublje je temelj, koji će nam dati moć realizacije u izvršavanju svih političkih zadaća, moć za proaktivnu prezentaciju duha i tijela hrvatskog bića, pokretačka snaga koju baštinimo od prvog Predsjednika Hrvatske! Neka se upitaju svi oni kojima je cilj voditi Hrvatsku, njeguju li dovoljno svaku kreativnu kap domoljublja, koja kaplje kroz željezne barikade, iza kojih su se skrili vlastodršci i njihovi vladari?