Doduše, jednoj 'uglednoj' kolumnistici nije baš lako pala višegodišnja razdvojenost od kolega iz Beograda, poglavito Miroslava Lazanskog, međutim, duhom novinarka poznatog režimskoh glasila, koja nerijetko laže hrvatske građane, je ostala povezana s 'Lazom' i drugovima. Kako je rat prošao, osim u nekim 'ustaškim glavama' koji nas mašući zastavama na kojima je hrvatski grb s početnim bijelim poljem stalno na njega podsjećaju, tako su mediji pohrlili u Beograd glavom bez obzira napuštajući Hrvatsku, osim kad povremeno treba doći podići plaću ili kad treba ne platiti porez, tražiti oprost dugova i slično. Hrvatski mediji vole Hrvatsku taman koliko od nje imali koristi, a svi drugi oko njih zbog toga štetu.
Da nije hrvatskog 'ustaštva' i Crkve sv. Marka u Zagrebu mi danas ne bismo ni znali da je prije dvadesetak godina rat harao Hrvatskom, još manje bismo znali zbog čega se to dogodilo. Tko bi onda pustio 'ustaše' u kolicima da u Hrvatskom saboru govore o ratu koji se 'možda i nije digodio onako kako oni misle da se dogodio'? Jedno bi ipak bilo isto, i onda, kao što je i danas, naime, četništvo bi bilo legalno bez 'ustaša', kao što je danas s 'ustašama'. Srpski 'antifašizam' uvijek nađe neki put, mali prolaz, do srca hrvatskih medija i tu ostaje, kao trajna 'vrijednost'.
Za naše je medije četnikuša 'okićena' poput božićne jelke na Ravnoj Gori, samo četničkim simbolima, zapravo 'navijačica Novaka Đokovića' prepuna 'navijačkih rekvizita'. Kad na ovaj način medijska mafija relativizira fašizam i činjenicu da se najbolji hrvatski tenisač svih vremena, Goran Ivanišević, 'naslikava' s fašistima, postavlja se pitanje je li u Hrvatskoj došlo vrijeme da se uvede porez na idiotizam i 'četnički antifašizam'? Ako ništa drugo od one svinjarije Gorana Ivaniševića u Australiji mogli bi koristi imati takozvani antifašisti koji Dan pobjede nad fašizmom obilježavaju po kalendaru Milorada Pupovca. Naime, tko je, ako ne Ivanišević, najpozvaniji da u Srbu, u srpnju, drži 'antifašističke' govore omotan 'navijačkim rekvizitima'?
Rekli smo da su hrvatski mediji razvili izuzetnu suradnju sa svojim kolegama u Srbiji? Nažalost, u pravu smo, posebno su u prijateljskim odnosima s glasilom Nikolić-Šešeljeve Srbije, velikosrpskim Kurirom, koji je zapravo medij koliko su četnici antifašisti. Za Kurir je, da podsjetimo, general Ante Gotovina kriminalac, narkoman i ratni zločinac, Marko Perković Thompson je fašist... UPS..., zar to isto Thompson i Gotovina nisu za vodeći režimski bilten u Hrvatskoj, koji je uoči pravomoćne presude generalu Gotovni pisao o 'konačnoj presudi Hrvatske Franje Tuđmana'? Dakle, sličnosti između srbijanskog Kurira, velikosrpskog glasila, i lopovskih medija u Hrvatskoj, koji su mentalno u Karađorđevićevoj Srbiji osim što su im prsti u našim novčanicima, nisu slučajne i sve su veće.
Ne možemo reći da se radi o slučajnosti, kao ni o provokaciji, jer takva provokacija mogla bi natjerati neku novu vlast u Hrvatskoj da 'hrvatskim medijima' pobratimljenim s Kurirom zatvori prolaz prema državnoj blagajni, a tada im više ni Kurir, zajedno s Vučićem, Nikolićem i Šešeljom ne bi mogao pomoći.
Na kraju, spomenuli smo 'navijačke rekvizite', odnosno, kokardu, lubanju, četiri 'S', i slična 'navijačka' obilježja? Naime, bilo bi zanimljivo vidjeti s kojim 'rekvizitima' na utakmice u Beogradu odlaze hrvatski novinari kad se nađu u glavnom gradu Nikolićeve Srbije,. Prema nekim analizama gotovo svi hrvatski novinari vole sport, a onda valjda idu na 'tekme' i navijaju?