Međutim to je bio samo djelić divljačkog ponašanja srbijanskih navijača na Marakani o čemu su izvijestili objektivno samo neki internetski portali, a manje objektivno vodeći hrvatski dnevnici. Na jednoj od tribina bio je postavljen veliki transparent s natpisom Vukovar na ćirilici, u više navrata preko razglasa puštala se srpska nacionalistička pjesma „Marš na Drinu“ koja s nogometom nema nikakve veze, ali ima s politikom. Mnogi navijači došli su na utakmicu po hrvatskim mjerilima s fašističkim obilježjima, ali na to policija koja je navodno sve držala pod kontrolom uopće nije reagirala. Pustila se i pjesma posvećena četničkom generalu Draži Mihailoviću „Od Topola pa do Ravne Gore, sve su straže đenerala Draže“. Posebna je priča ambijent s nizom transparenata na kojima su bila ispisana naravno ćirilicom imena mjesta i gradova izvan Srbije, između ostalog iz Hrvatske pored Vukovara i Gline. Repertoar šovinističkih parola kretao se od „Ubij ustašu“ do „Ubij Hrvata da Šiptar nema brata“. Pravi je pakao nastao kad je Hrvatska povela golom Mandžukića pa su hrvatski igrači koji su ga grlili bili s tribina obasuti stolicama i drugim predmetima.
U jednom trenutku na tribini je zapaljena hrvatska zastava, a još je gora situacija nastala nakon prekršaja Joea Šimunića zbog kojeg je dobio crveni karton pa je morao napustiti teren. Gomila navijača nahrupila je na ogradu u blizini tunela kojim je Šimunić trebao napustiti teren, obasuvši ga svim vrstama projektila koji su im bili pri ruci od dijelova stolica do upaljača. Na kraju su srbijanski navijači od razbijenih stolica napravili na tribinama pravu lomaču, a vatrogasci se nisu mogli približiti dok nije intervenirala žandarmerija.
Sve to reporter Hrvatske televizije nije vidio i nije želio vidjeti, a Televizija Srbije koja je davala tehničke usluge HTV-u uopće nije prikazala što se uistinu događa na tribinama oko terena. I ne samo to, jer nakon svega što se u jednoj divljačkoj atmosferi događalo na stadionu Marakana krajnje cinično zvuči izjava načelnika beogradske policije Stevana Bjelića da na utakmici nije bilo ozbiljnijih incidenata, te da je utakmica protekla bez problema, pa nije bilo ozbiljnih intervencija policije, iako je potvrđeno da su privedena 24 navijača To naravno zvuči kontradiktorno, jer ako su u takvoj atmosferi gledanja kroz prste divljanju na Marakani ipak privedena 24 navijača, znači da je problema bilo.
O svemu tome Hrvatska televizija je mudro šutjela, pa je čak prenijela izjavu Stevana Bijelića da problema nije bilo. Tek nakon 17 sati od odigrane utakmice HTV je objavio ublaženo izvješće o divljanju srbijanskih navijača. Time je naravno, ne prvi put, HTV prekršio Zakon o medijima i Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji u kojemu jasno stoji (čl. 7) da je HTV dužna „trajno, istinito, cjelovito, nepristrano i pravodobno informirati javnost o činjenicama, događajima i pojavama u zemlji i inozemstvu od javnog interesa“.
Kad se to primijeni na način kako je HTV izvijestio hrvatsku javnost koja je i te kako bila zainteresirana što se događa na toj odlučujućoj utakmici, onda je jasno da izvješćivanje s utakmice nije bilo ni istinito, ni cjelovito, ni nepristrano ni pravodobno. Naravno za to je krivo uredništvo sportskog programa HTV-a, pa glavna urednica Gordana Mrđen, pa glavni ravnatelj Hrvatske televizije Goran Radman, pa Programsko vijeće HRT-a na čelu s Ninom Obuljen, pa Nadzorni odbor HRT-a na čelu s profesorom Pravnog fakulteta Viktorom Gotovcem, pa saborski Odbor za medije na čelu s Brankom Vukšićem (hrvatski laburisti) i konačno sam Sabor koji se u odabiru ključnih ljudi na televiziji vodi mjerilom njihove političke podobnosti, a ne profesionalne stručnosti.
Cijeli članak pročitajte OVDJE