DREAM TEAM: BULIĆ, HERAK, ŽUPAN RUSKOVIĆ, OSTOJIĆ…Skoro sve Hrvatske ministre turizma pratile su afere i skandali osim ministra Sergeja Morsana a većina ih nije ni uredno završila svoj mandat. Napomenimo samo neke: Niko Bulić – ostavka i smjenjivanje, Veljko Ostojić ostavka, Heraku suđeno, Pave Župan Rusković – kriminalistički i porezno istraživana. Većina njih su svoje interese i interese onih koji su ih podržavali stavljali u prvi plan, a tako, nažalost, izgleda i danas.
Nema dana da u hrvatskim medijima ne pročitamo nešto o “destinacijskom menagmentu”, produljenju turističke sezone, izboru nekog marginalnog direktora, strategiji razvoja turizma ili ministar rekao ovo ili ono. U svemu tome apsolutno sve je posvećeno formi umjesto sadržaju, premalo je dugoročnog razmišljanja i znalačkog i stručnog pristupa. Stručni ljudi hrvatskog turizma koji bi trebali biti uključeni u strategijski razvoj uglavnom su po strani. Ono što je najgore, jest da u svemu najviše dominira stranački interes i utjecaj politike ili interesnih lobija, a to je upravo zato jer na ta odgovorna mjesta dolaze ljudi odlukom politike i političara. Zbog svega toga previše je eksperimentiranja i improvizacija a izgubljeno vrijeme i novac nitko ne može vratiti natrag. Najsvježiji primjer tome je posljednje stranačko imenovanje ministra turizma u liku Darka Lorencina.
ŠTETOČINE IZ CROATIA AIRLINESA
Nažalost malo je do sada napisano o istraživanjima i usporedbi s drugim turističkim zemljama, kako su one organizirane, imaju li i kako im funkcionira Ministarstvo turizma, imaju li neku svoju Turističku zajednicu ili to rade na sasvim neki drugi način. U Hrvatskoj se obično samo usporede brojke noćenja i prihodi od turizma kako bi se javnosti pokazalo gdje smo.
Nedavno je novinar Denis Kuljiš pisao o tome koliko sredstava ukupno dajemo stranim aviokompanijama i touroperatorima kako bi oni postavili svoje letove prema Hrvatskoj ili uvrstili Hrvatsku u svoje turističke programe. Sve se to čini u cilju dovođena većeg broja turista i da nam turistička sezona počne ranije i završi što kasnije. Ali to nije ništa novo. Izgleda da mi to radimo samo kad nas na to prisile loši rezultati. U svojoj kritičkoj novinarskoj analizi Denis Kuljiš nažalost nije spomenuo imena štetočina koje su vodile domaću aviokompaniju dugih 25 godina.
KUPILI PA UNIŠTILI BEMEXTOURS
Hrvatska, odnosno državna tvrtka INA imala je u svom sastavu tuoroperatora Bemextours, kojega je kupila davne 1991. godine za 20 milijuna dolara od Vojka Santrića, iako je kompanija tada bila bez ijednog putnika i imala gubitak od 4,5 milijuna dolara. Sve je to učinjeno s ciljem da bi Hrvatska imala svog nacionalnog touroperatora. Bemextoursove kompanije su poslovale u 11 zemalja i kroz tadašnje ratno vrijeme radile onako kako su najbolje mogle i znale, neke su imale i pozitivne rezultate ili bile blizu pozitivnog poslovanja.
Nažalost, nakon sto je Hrvatska oslobodjena 1995. godine i svi njeni krajevi postali slobodni i dostupni turistima, upravo tadašnji ministar turizma Niko Bulić odlučio je da sve Bemexove kompanije treba zatvoriti, a istovremeno je enormno velik državni novac transferiran u ruke stranim kompanijama i “prijateljima” da zastupaju i predstavljaju Hrvatsku. Kako vidimo, potrošen je uzalud velik državni novac a rezultata nije bilo. Međutim, kao i u paralelnom dugogodišnjem nakaradnom poslovanju domaće avio-kompanije Croatia Airlines, postavlja se otvoreno pitanje: Je li je netko ikada odgovarao za to?
PISMO BULIĆU JOŠ UVIJEK BEZ ODGOVORA
Slijedeće pismo sročeno na deset stranica (u priloženom nastavku teksta) pisano je daleke 1997. godine aktualno je i danas, međutim na njega nikada nije stigao odgovor Nike Bulića. Ono najbolje pokazuje kakvog čovjeka je Hrvatska imala za ministra turizma i kako se ponašao. Uz ovakav primjer ponašanja našem turizmu i nije moglo biti bolje. /Branko Morić/