RASPRODAJA BEZ IZGRADNJE
Današnji partijaši jednostavno se ne mogu pomiriti da su izgubili svoju Jugoslaviju i da moraju živjeti u nezavisnoj i europeiziranoj Hrvatskoj. Oni taj svoj animozitet prema samostalnoj Hrvatskoj ne mogu skriti - jer sve što su do sad radili sastavni je program njihove detuđmanizacije Hrvatske. Zar su Linićeve reformske mjere raprodati baš sve velike tvrtke i one koje su još djelom u vlasništvu Države. Zar bi se tek tako odrekli 28 velikih državih tvrtki (Hrvatska poštanska banka, Croatioa osiguranje, Hrvatske autoceste.....) i da bismo ih trebali prepustiti novim još nesposobnijim gospodarima i vlasnicima.
Moguće zato jer članovi Milanovićeve ove Vlade RH zapravo nesposobni što ozbiljnog, pokazljivo primjetnog dobrog napraviti za Hrvatsku, a znaju svako malo bezglavo odlaziti (i organizirati) kojekakve regijske susrete a za kojima usljede i, završni dogovori s Beogradom. Kad su ponovo došli na vlast skakali su od veselja i javno govorili da odustaju od gradnje pelješkog mosta - jer imaju bolja rješenja za povezivanje Dubrovnika s ostatkom Hrvatske - od gradnje Pelješkog mosta.
Tad su tražili rješenja trajektnim vezama s Pelješcem, a iza toga je krenuli s programom izgradnje cestovnog koridora preko Neuma. U svom prokomunističkom naumu uspjeli su dogurati dotle, da nakon prethodno izrađenog projekta, svih potrebnih suglasnosti, dopusnica i započete gradnje, oni su sve stornirali i, sad započinju iz početka, s tim da imamo posebnu komisiju u kojoj je i član B i H, koji se brine za interese Bosne i Hercegovine. To je svjesna politika kako bi se proveo program negradnje mosta.
PROPALO 230 MILIJUNA KUNA
Na propali projekt pelješki most potrošeno je 230 milijuna naših kuna. Most je trebao izgraditi konzorcij domaćih građevinskih tvrtki koji čine: Konstruktor, Vijadukt i Hidroelektra-niskogradnja. Ugovor o gradnji mosta potpisan je 2007. godine, a bio je vrijedan 1,9 milijuna kuna.
I onda se Vesna Pusić malo šali, malo ozbiljno najavljuje kako je izvjesno da će „žive životinje morati ići trajektom, a ne kroz koridor, za razliku od kućnih ljubimaca koji će moći ostati u autima sa svojim vlasnicima“. Ona je očito sretna što će njezin kućni ljubimac biti s njome, koji ju je inače svojedobno odnio s ceste.
Zadovoljna je i drugim živim životinjama, a nije jasno što će biti s mrtvim? No ni malo je ne zanima što će biti s ljudima, što oni misle, koje su njihove potrebe…
Reakcije s juga očekivane su: “Kad malo bolje promislim, što će mi autocesta i most? Ovdje na Pelješcu nema nikakvog, nema ni vodu iz vodovoda (iako regionalni vodovod za Korčulu prolazi 100 metara od moje kuće). Nama na Pelješcu treba zabraniti živjeti, naplatiti i zrak koji dišemo“. Ili „najbolje opet napraviti Dubrovačku republiku kao nekad i odvojiti se od RH kada nas nitko ne šljivi“
LJUDI U GRADU I OKOLICU NISU VAŽNI
Ipak u iritiranju i ponižavanju stanovnika Hrvatskog juga najdalje je otišao najsvježiji Milanovićev ministar Siniša Hajdaš Dončić koji je lakonski izjavio da je autocesta nepotrebna za 50.000 Dubrovčana. Samo što je vrli ministar zaboravio da dolje ima ljudi koji ne žive samo u gradu, da njih još 70.000 živi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Što s njima. Zatim je još njegov biser - kako će biti posebno trajektno pristanište za kamione. Gdje to na svijetu ima?
Apsurd je u svemu ovomu i to što je jedan od najglasnijih zagovornika gradnje mosta bio nekadašnji, a danas pokojni SDP-ov dubrovački župan Ivan Šprlje. I onda je SDP okrenuo ploču pa je most postao predmet politizacije, a zapravo most ne bi smio biti predmet međustranačkih razmirica i obračuna. On je od nacionalnih interesa.Milanovićevi nas ministri ne prestaju uvjeravati kako nema novca i kako taj most nije isplativ. Ako nema druge, Hrvati bi se odazvali raspisanom zajmu za gradnju tog mosta, kao što su se 1971. odazvali za gradnju auto ceste Zagreb - Split.
PELJEŠAC I KORČULA
Dr. Željko Marušić docent na zagrebačkom fakultetu Prometnih znanosti koji se cijeli život bavi ovom problematikom ističe da koridor kroz Neum objektivno zaustavlja razvoj Pelješca i Korčule. Iz onog što on očito je da nikad više Pelješac i Korčula neće imati tako fantastičnu priliku da se razviju, da se podigne cijena njihova zemljišta, da ih se doslovno integrira i uključi u turizam ravnopravno.
Umjesto da gradeći most preko Pelješca mi time, kako tvrdi Marušić, podižemo cijenu naše zemlje u tom području, gradnjom koridora kroz Neum koji onda cestu konzekventno vodi zaleđem Dubrovnika, dakle prostorom B i H, podižemo cijenu njihove zemlje. Kad jednom napravite koridor kroz Neum, Pelješac i Korčula ostaju trajno prometno izolirani. Marušić dodaje da će sad uslijediti protuzahtjev za bošnjačkim koridorom do Ploča gdje nam je već nagrizen suverenitet. Treće na što Marušić podsjeća su Mali i Veliki školj, maleni otočići koje smo na pravdi Boga prepustili Sarajevu, a ovom se odlukom njihova sudbina realno pečati. Napokon, Marušić upozorava da će gradnja koridora kroz Neum pasti na naša leđa, da taj koridor cestu vodi dalje zaleđem, da umjesto da gradimo most pa onda izravnu cestu koja nas spaja s Dubrovnikom, nova trasa ukupne autoceste ići će iza leđa Dubrovniku i da s tim u vezi već postoje najnoviji srpski planovi.
ZRAČNA LUKA U TREBINJU
Republika Srpska u Trebinju već planira graditi aerodrom tri puta veći od dubrovačkog, koji će s uslugama po očekivano nižim cijenama uzeti dobar dio putnika dubrovačke zračne luke. Napravimo li im koridor pa se i cesta protegne zaleđem, novi aerodrom bi nižim cijenama i dobrom povezanošću mogao dijelom ugroziti i zaradu splitske zračne luke.
Nisu li Bošnjaci u ratu stalno tražili posebna komercijalna prava u luci Ploče? Nisu li, pak Srbi tijekom obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata radili na izolaciji juga hrvatske? Ne ostvaruju li (zahvaljujući našoj gluposti) oni svoje ciljeve u miru koje nisu mogli uzeti u ratu? Umjesto da napravimo cestu na svom teritoriju, da napravimo Pelješki most i čistih računa krenemo u Uniju, mi ovim projektom jug zemlje sudbonosno i trajno vežemo uz nestabilnu regiju riskirajući sutra tko zna kakve probleme.
A domljiv i skladno izgrađen ovješeni pelješački most može svijetu pokazati još krasnijim jedan od najlješpših akvatorija na svijetu. /Napisao: Ivan Runje/