U kampanju, a protiv izručenja, uključile su se i neke moralne ništarije iz hrvatskih medija, bagra koja je Domovinski rat provela pijana ili bogateći se.
Nakon što im je Županijski sud u Velikoj Gorici, nepravomoćnom presudom koja sprečava izručenje Zdravka Mustača Njemačkoj zbog zastare, dao krila ništarije su nasrnule na suca Turudića, koji je, između ostaloga, poznat i po presudi Ivi Sanaderu, ali i po činjenici da je, za razliku od moralnih nakaza, bio sudionik Domovinskog rata.
Naravno, kako se aktualni režim umalo urušio nakon što je sudac Turudić presudio, također nepravomoćno, da se Perkovića ima izručiti Njemačkoj te da nema zastare, medijske ništarije podržale su napad režima na pravosuđe i na suca Turudića, zasad su napadi sporadični, no očekuju se i direktni, perfidni, napadi na suca kako to već ide kod medijske mafije.
Podsjetimo, aktualni režim brutalno se obrušio na pravosuđe nakon nepravomoćne presude Perkoviću glede izručenje, takvo ponašanje režima, koji s demokracijom veze nema, osudili su svi hrvatski značajniji politički analitičari, kako oni demokratski tako i oni totalitarni, skloni veličanju komunističkog režima poput Žarka Puhovskog i 'grofa Dracule'- Gjenara. Zamislite, odluku Županijskog suda u Zagrebu režim je nazvao državnim udarom, nije poznato koji je imbecil tako nešto rekao.
Kad je izgledalo da se režim ponovno, po tko zna koji puta, totalno osramotio pred građanima sud iz Velike Gorice kao da je poslušao Vladu te je oslobodio Mustača izručenja poslije čega je medijska mafija, potpuno suludo, zaključila da su svi suglasni kako je glede Perkovića nastupila zastara osim časnog suca Turudića.
Naravno, kao i svaka mafija tako i medijska mafija laže. Naime, da u Hrvatskoj samo jedna osoba tvrdi da zastare u slučaju Perković nema to bi opet značilo da nisu svi. Nemoguće da svi tvrde kako Turudić nema pravo. No, svi, ponovimo, SVI hrvatski branitelji koji su neovisni od režima tvrde da je ovo farsa, da je to cirkus od samog početka, samo medijska mafija, dvadesetak posto ratnih kukavica i ratnih profitera te režim tvrde suprotno. Sasvim sigurno je evidentno na kojoj je strani većina, no, kad bi u demokraciji, posebno na hrvatski način, većina odlučivala demokracija bi odavno bila zabranjena.
Sjećate li se kako su medijske ništarije reagirale kada se progonilo hrvatske branitelje, kada je u neljudskim uvjetima u zatvoru umro Đuro Brodarac, koga je svojedobno brutalno izvrijeđao osuđeni krivotvoritelj, fašističkih sklonosti, Denis Kujljiš? Medijska mafija skoro je pozvala narod na ulicu, na linč, kada je dva sata ranije iz zatvora izašao Mirko Norac. U takvoj Hrvatskoj, u državi u kojoj se hrvatske branitelje progoni kao divlje zvijeri, u kojoj hrvatski branitelji, poput Slavice Hruškar, dižu ruku na sebe dok ratne kukavice u Banskim dvorima šute te ni sućut obitelji nesretne Slavice ne žele izraziti, očekivati da će udbaši biti izručeni jednoj demokratskoj zemlji posve je iluzorno, da ne kažemo nemoguće.
Naime, Hrvatsku danas ne bi spasio čak ni opći, biblijski, potop, ni Noina arka u koju bi se ukrcalo najvrednije što naša zemlja ima, prekasno je, moralne nakaze odnijele su sve, uključujući i nadu.
I to sve bi im oprostili, svo to zlo, no, kad nam nadu uzmu oprosta teško može biti. Nada znači budućnost, kad nemamo nade nemamo ni budućnosti, ološ nam je uzela budućnost.