U lipnju ove godine nastupila je zastara potraživanja preplaćenih kamata. O čemu se radi? "Stvorila se fama oko zastare, ne samo zbog Potrošača nego i zbog stavova Vrhovnog suda koje je iznjedrio u međuvremenu. Naime, kad imate neko potraživanje, zakon propisuje da vi ne možete tražiti od dužnika da vam plati to potraživanje kad se sjetite, nego postoje neki rokovi koji su propisani radi zaštite pravne sigurnosti, u kojima vaše pravo da zatražite neku isplatu zastarijeva. E sad, ovdje se postavilo pitanje: s obzirom da su osnov ovih tražbina ništetne odredbe, a obzirom da tražiti da se nešto utvrdi ništetnim ne zastarijeva, moje je osobno mišljenje da onda nema logike ni da zastarijeva zahtjev za isplatu. Ako vi možete za 100 godina pred sudom utvrđivati da sud utvrdi da je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu iz 2007. godine ništetna, onda je apsurdno da ne možete tražiti isplatu u istom tom roku, jer onda čemu utvrđivanje te ništetnosti?" zaključuje odvjetnica Anamarija Leško Blažić.
Njen je stav da tu uopće ne bi trebalo biti zastare, ali, kaže, moramo biti realni, spustiti se na zemlju i vidjeti kako to naši sudovi presuđuju. "Sada se zapravo našla jedna sredina: postoji jedan stari stav Vrhovnog suda iz presude donesene osamdesetih godina gdje su računali da ta zastara kreće od trenutka kad je ugovor nastao. To znači da biste mogli utvrđivati ništetnost, ali s tom odlukom zapravo ne biste mogli ništa napraviti. Sad se stav, zbog svega što se dogodilo, izmijenio: ok, smatramo da podnošenjem tužbe u kolektivnoj parnici nastupa prekid zastare i počinje teći pravomoćnom odlukom. Zato je bitna prošla godina za valutu jer je prošle godine donesena pravomoćna odluka, a ne ovih dana, i od tada počinje teći opći zastarni rok koji iznosi pet godina. Znači, 2023. nastupa zastara", pojašnjava odvjetnica Leško Blažić.
Prevladavajući stav u sudskoj praksi
Za kamatu je situacija drugačija. "Za kamatu je prošle godine taj trenutak nastupio zato što je u odnosu na kamatu protiv sedam banaka 2014. godine donesena pravomoćna odluka. Tada je taj rok počeo teći i istekao 2019. godine. To je ono što je sada aktualno i po čemu sudovi postupaju", kaže.
Dakle, po stavu koji sada prevladava u sudskoj praksi, ljudi koji do lipnja 2018. godine za kamatu nisu tužili prvih sedam banaka (dakle, sve osim Sberbanke), sada bi bili u zastari za dio tražbine koji se odnosi na preplaćenu kamatu. Međutim, za valutu oni mogu tužiti, a Sberbanku mogu tužiti i za jedno i za drugo. Naime, u odnosu na kamatu koju je Sberbanka ugovarala u svojim špranciranim ugovorima, pravomoćna odluka donesena je tek prošle godine pa korisnici kredita kod Sberbanke nisu u zastari pa mogu i za kamatu i za valutu tužiti do 2023. godine.
"Što se tiče valute, svi mogu tužiti. Banke čak idu i dalje od toga pa kažu da je zastara već nastupila, ali tu sad stvarno već pucaju iz prazne puške", komentira odvjetnica Anamarija Leško Blažić.
Mogu tužiti i oni koji su konvertirali kredite
Mogu li sad tužiti i ljudi koji su koristili konverziju svojih kredita iz švicarskih franaka u eure?
"Moje je mišljenje da ljudi koji su konvertirali te kredite u eurske imaju pravo tužiti. Međutim, postavlja se pitanje jesu li oni tom konverzijom u cijelosti obeštećeni. Naime, uz mogućnost da se u pojedinačnim parnicama provede vještačenje, postoji mogućnost da se pokaže da ste zapravo na nuli kad se izračuna koliko vas je banka obeštetila konverzijom i koliko ste preplatili do tog trenutka. U tom slučaju bi ti ljudi izgubili spor. Međutim, iz predmeta koje vodimo i iz postupaka koje smo pokrenuli nismo imali nijedan slučaj gdje bi ispalo da je banka konverzijom skroz obeštetila korisnika", otkriva nam odvjetnica s višegodišnjim iskustvom u predmetima vezanima za švicarce.
Dakle, i u slučajevima korisnika koji su konvertirali svoje kredite u drugu valutu još postoji prostor za isplate razlike preplaćenih iznosa. "I to uopće nisu mali iznosi, od nekoliko desetaka tisuća kuna, ovisno o visini podignutog kredita. To nije samo naše mišljenje, to je i mišljenje europskog suda koji je u proljeće ove godine iznjedrio odluku u kojoj stoji da i takvi korisnici imaju pravo tražiti zaštitu", ističe odvjetnica Leško Blažić.
Ne radi se samo o europskom sudu. I Vrhovni sud je donio jedno procesno rješenje u kojem je utvrdio da tužitelj ima pravo na sudu tražiti je li u preplati ili nije.
Najveći broj ljudi preplatio od nekoliko desetaka tisuća kuna do 120 tisuća
Bez obzira na ta mišljenja, koliki je rizik korisnika kredita da izgubi tužbu? "Nijedan odvjetnik vam neće reći da je to sto posto sigurno jer se još zna dogoditi na ponekom prvostupanjskom sudu da presuda bude nepovoljna. Ali generalno gledajući, mislim da će to u konačnici povoljno završiti jer su viši sudovi dužni ujednačavati praksu i kad su već zauzeli neke stavove, oni će inzistirati na tome da u svim predmetima bude suđeno na isti način, da se netko ne stavlja u neravnopravni položaj. Nitko vam više ništa ne može garantirati, ali stvari su već odmakle dovoljno daleko da je vjerovati u pozitivan ishod postupka zapravo notorno", odgovara Leško Blažić.
Prema predmetima koje je ona imala prilike vidjeti, različite su visine kredita. "Naravno, imate i ogromne kredite gdje se radi o milijunskim preplatama. Najveći broj ljudi koji se javlja su od nekoliko desetaka tisuća kuna do sto tisuća ili 120 tisuća kuna. Najveći broj predmeta su te vrijednosti spora. Naravno, za manje kredite, poput automobilskih kredita, i iznosi su manji, od 15 tisuća kuna do 40 tisuća kuna", otkriva naša sugovornica i napominje da to ovisi o broju godina otplate, svoti, vrsti kredita (stambeni su imali niže kamate od nenamjenskih) te o tome jeste li možda ranije digli drugi kredit pa otplatili prvi te tako niste morali plaćati veće rate u godinama kad je bila najgora situacija.