Koliko još branitelja treba umrijeti, zapaliti se i završiti u bolnici dok premijer pokaže elementarnu ljudskost i sućut? Broj je očito neizvjestan, jer se premijer u svom suludom obraćanju javnosti upravo pretvorio u rimskog imperatora govoreći s tv ekrana neprestalno 'moja vlada', dok njegova supruga, poput Marije Antoanete, preporučuje gladnim masama ne kolače, već tanko narezani crni kruh 'koji jest skuplji, ali je zdraviji'?
Niti je hrvatska Vlada Milanovićevo privatno vlasništvo, niti Fred Matić zaštićeni heroj Domovinskog rata, čiji se rad ne smije analizirati. Očito, Milanović kani dovesti situaciju s braniteljima do točke usijanja s koje više nema povrataka. Odakle mu pravo da se oglušuje na zahtjeve teško bolesnih invalida koji su svojim zdravljem platili i današnju premijerovu poziciju, ali i luksuszan život vladajuće garnitrure u kojoj je čak šest ministarstava, prema izvješću Državne revizije, teško kršilo zakone, preplaćivalo parkirališna mjesta, u kojoj jedan bonvivan poput Zmajlovića ulazi u svoj penthouse, Varga plaća milijunima sobe i parkete, dok su drugi izvršavali isplate i nabave bez ikakvih računa i dokumentacije.
Bešćutnost ove vlade ostat će zabilježena u analima besramnosti. Ako već deveti dan u hladnom šatoru usred Zagreba branitelji pozivaju na dijalog i upozoravaju da su nezdovoljni izjednačavanjem srpske i hrvatske krivnje u ratu, zahtjevaju micanje dvojezičnih natipisa i proglašenje Vukovara Spomen područjem, te ističu da će im se mirovine ipak isplaćivati u dvije rate, onda je pitanje zašto Milanović sada glumi da je on taj koji poziva na dijalog, a nije se odazvao ni jednom pozivu branitelja za dijalog?
Sada će, dakako, opet invalidi morati koturati kolica do Markovog trga u četvrtak, ne bi li opet čulli iste frazetine o 'mirnoj raspravi unutar institucija', i Milanovića koji sustavno laže i obmanjuje javnost da nije dirao u braniteljska prava. Što je upravo opovrgnuto u sinoćnjem Dnevniku. Kakav je čovjek Fred Matić ako braniteljska populacija traži njegovu ostavku i nije zadovoljna radom njegovog ministarstva, a pogotovu besramnim izjavama njegovog pomoćnika Bojana Glavaševića koji nakon smrti Nevenke Topalušić stavlja ogavan komentar na Facebook, posprdno citirajući Horacija 'Slatko je i lijepo umrijeti za domovinu'.
I Josipović, koji je odbio bilo kakav prijedlog za micanje dvojezičnih natpisa, i Milanović očito čekaju kulminaciju u Vukovaru 18. studenoga, grada kojega je srpska vojska i tenkovi satrla u prah i pepeo, pa je davno trebao postati Spomen područjem, kao i Jasenovac. Po čemu su zločini četnika i JNA koji su iskasapili i civile i vojnike i ranjenike u Vukovarskoj bolnici, pjevali o klanju Hrvata, manji od ustaških zločina nad Srbima, Romima i komunistima u Jasenovcu? Treba li i u Srebrenici stavljati ćirilićne ploče, a na Auschwitz kukasti križ? Čisto sumnjamo. Branitelji su očito trn u peti vladajuće garniture koja je državu dovela u stanje kliničke smrti i ekonomskog rasula ovrhama, deložacijama, propašću ekonomije i industrije, poljoprivrede i obrta, s neizvjesnim sudbinama i INE i drugih tvrtki koje se bore za život. Šesto tisuća ljudi danas je blokirano i na burzi, ali Milanović uporno brani Matića što znači da branitelji nemaju nikakva prava na vlastito mišljenje, pa dijalog i ne postoji, niti će, sudeći po premijerovu stavu, postojati.
Jer Milanović namjerno čeka neku veliku tragediju koja će prikriti potpunu nesposobnost 'njegove' carske vlade, koju nije uspio prikriti ni spektakularnim uhićenjima zagrebačkih valstodržaca. /Marina Tenžera/