- Moja manekenska karijera započela je sasvim slučajno, kad sam se 2007. godine prijavila na natjecanje za Kraljicu Dalmacije i u predivnom Dubrovniku gdje su trajale pripreme odnijela i pobjedu. Ubrzo su uslijedile brojne poslovne ponude što snimanja kataloga, održavanje evenata i raznih revija. Manekenstvo je zaista lijep posao, upoznala sam mnoge zanimljive ljude, sklopila divna prijateljstva koja traju i do danas. Sve te prekrasne reklame, fenomenalne revije i snimanja. Iza toga stoji mnogo rada i truda vrijednih ljudi, profesionalaca, dugotrajnih proba, visešatnih vježbanja koreografije,snimanja po različitim uvijetima. Tako da nije to baš tako jednostavno kako mnogima na izgled djeluje. Sve mi budi neke predivne uspomene koje se vezu za moje studentske dane. Fantastično sam se zabavila, a i zaradila solidan džeparac- ispričala nam je Ines.
Danas svojom diplomom Ekonomskog fakulteta dokazuje kako manekenke nisu samo lijepa tijela koja hodaju pistom već one mogu biti jednako pametne i upješne u bilo kojem segmentu života.
- Nikad nisam razmišljala o manekenstvu kao mom jedinom i primarnom zanimanju. Studirala sam i diplomirala na Ekonomskom fakultetu i danas radim posao vezan za financije koji nema nikakve veze s javnim životom i to mi u potpunosti odgovara.
Ipak ističe kako je ponekad smetaju stereotipi o lijepim ženama zato što je i sama prošla kroz sve to.
- Budući kako smo mi ljudi takvi po prirodi pa sudimo na prvu jedni druge po fizičkom izgledu. Vjerujem kako moje kolege nisu baš bile previše optimistične i vjerovale u moje sposobnosti, međutim sve to skupa je stvar stava, truda i rada. Ako si vrijedan i ako se dokažeš onda ti se sudi po djelima i uspjesima, a ne po izgledu. Tada izgled pada u sasvim drugi plan.
Ines se ponosi svojim dalmatinskim korijenima. Ističe kako su joj more i ljeto u krvi.
- Rođena sam Šibenčanka, a dugo već živim u Zagrebu i tu sam stvorila svoj krug ljudi što iz manekenskog svijeta, što iz privatnog života, ali još uvijek me ponekad uhvati nostalgija za morem. Onako sjesti na rivu u neki restoran, malo ribe, vina i dobro društvo idealno za opuštanje. Mogu biti kilometrima daleko, ali more mi je ostalo u srcu i kroz moje vene teče dalmatinska krv.
Često se sjeti 'i svog Dubrovnika'.
- Ipak će to ostati grad u kojem su se ostvarili moji dječji snovi i svaki put kad navratim izmami mi osmijeh na lice pokoja uspomena na tu 2007. godinu. Osim lente za Dubrovnik me vežu i predivna prijateljstva, a ponajviše s dragom Ivanom Merčep koja je moj najbolji domaćin - zaključila je Ines Španja.
/A.Č./