Ona je kazala kako je oduvijek bila sportski tip, napomenuvši kako je trenirala rukomet što joj je mnogo značilo za posao kojim se danas bavi.
- Oduvijek sam nekako išla tim vodama fizičke aktivnosti pa mi je bila želja upisati i završiti kineziologiju, no nakon srednje škole nisam baš bila u financijskoj mogućnosti. Tako sam se odlučila priključiti policiji, a i stric mi je policajac tako sam se kroz njegov poziv zainteresirala i dosta toga naučila - otkrila je Ana dodavši kako je nakon četverogodišnje srednje škole upisala tečaj na Policijskoj akademiji koji je trajao devet mjeseci.
DUBROVNIK JE MIRAN GRAD
- Još dok sam bila na Akademiji i dok sam prolazila sve obuke strast mi je bila Interventna jedinica. Odmah sam znala što želim. Primjerice, djelovalo mi je dosadno sjediti na granici i nešto zapisivati. Željela sam biti u 'žiži događanja' jer sam tip od akcije. Nažalost, na početku sam bila raspoređena u graničnu policiju i to sam odradila tri mjeseca. Nakon toga bio je raspisan natječaj za mjesto u Interventnoj policiji u Dubrovniku pa sam se prijavila, uspjela i evo tu sam četiri i pol godine – prepričava Ana svoje početke i objašnjava kako je biti u interventnoj policiji 'najsličnije onoj temeljnoj'.
Ipak, dodala je kako je način rada u interventnim snagama nešto drugačiji.
- Mi smo zaduženi za osiguranje mirnih okupljanja i javnih prosvjeda, sprječavanje narušavanja javnog reda i mira te uspostavljanje javnog reda narušenog u većem opsegu, blokade određenih prostora i objekata. Recimo, angažiraju nas kada su neka velika okupljanja ili kada dolazi do raznih sukoba. Svakako, Dubrovnik je miran turistički grad i inače nema nekih velikih problema i intervencija. Dakako, kod svih većih događaja kad je potrebno osiguranje, interventna policija je tu u pozadini. Uvijek smo spremni ako dođe do nekog problema i nastupamo odmah. Također, počesto idemo kao ispomoć kad su utakmice u Split, Zadar, Zagreb... - kazala je Marević.
GLEDALI SU ME S PREDRASUDAMA
Dakako, njezin posao sa sobom povlači i vječita pitanja o ženskom snalaženju u 'muškom svijetu'.
- Sad sam se navikla biti žena među toliko muškaraca. Ipak kad se sjetim kada sam tek došla moram priznati da sam imala određenu dozu straha, ali toliko sam to iskustvo željela da sam prevladala sve prepreke - rekla je mlada Metkovka.
Ipak, rekla je kako su na početku postojale i predrasude.
- Kad sam tek došla gledali su me svi s predrasudama. Govorili su da nešto neću moći jer sam žena, jer sam nježna... No, na obukama i intervencijama sam se dokazala, nisam se izvlačila niti bila pošteđena zbog toga što sam žena već sam ravnopravno radila sve kao i drugi - prisjetila se.
Sada, kazala je, prema njoj se 'dečki ponašaju zaštitnički'. Dodala je kako interventna zvuči opasno, no istaknula je kako su interventni policajci zapravo zaštićeniji od običnih policajaca jer rade u grupama.
KOD INTERVENCIJA JE NAJVAŽNIJI OZBILJAN STAV
Osim dokazivanja kolegama, pred njom su bili i brojni drugi izazovi.
- Tijekom službe bilo je puno situacija kada se trebalo dokazati i pred ljudima prema kojima postupam. Iz početka bilo je komentara 'što će meni žensko zapovijedati, hajde pusti me na miru'. Bilo je raznih podsmijeha, ali sam shvatila kako se postaviš na početku tako će biti - ustvrdila je Ana, objasnivši kako se zato i 'morala postaviti malo grublje', ali prije svega profesionalno.
- Prilikom intervencija trudim se sve sama riješiti, no ako baš neki veći problem bude uvijek mi kolege stanu u obranu - istaknula je Marević, napomenuvši kako se žene moraju dvostruko više dokazivati jer ih se gleda, dodala je, pod povećalom.
Što se tiče iskustava, posebno joj se u sjećanje urezalo jedno uhićenje.
- S kolegom sam svladala jednog ogromnog, krupnog čovjeka što je iziskivalo puno snage i napora. Kolege su se iznenadile kako sam uspjela tu osobu privesti, baš su svi ostali u šoku. Meni je to bio poticaj za dalje da se dokažem - napomenula je.
GRAĐANI VIŠE VOLE CURE U UNIFORMAMA
Kaže kako ima i simpatičnih situacija na terenu.
- Ponekad mi ljudi dijele komplimente što je baš simpatično, ali i bivše kolege znaju dobaciti komentar poput 'jao da je u naše vrijeme bila takvih kolegica bilo bi lakše raditi'. Uvijek bude tako simpatičnih trenutaka što razbija predrasude da smo uvijek ozbiljni i strogi. Sve u svemu, pozitivna su iskustva, nema strogog šovinizma već više nekih upadica - rekla je Marević, pripomenuvši kako se najvažnije ozbiljno postaviti.
Ona vjeruje kako je lakše biti žena policajac danas nego što je to bio nekoć slučaj.
- Vremena su se promijenila, sve se više žena prijavljuje u policiju, a u poslu ravnopravno rade sa svojim kolegama. Cure su se potpuno uklopile pa je sasvim normalno vidjeti kolegicu u uniformi - pojasnila je te kroz smijeh dodala kako nekad i građani dobace da im je draže vidjeti 'djevojku u uniformi'.
VOLJELA BIH NAPREDOVATI, ALI I IMATI OBITELJ
Inače, interventna jedinica policije smještena je u Platu, gdje je stacionar. Obuka je dio svakodnevnog radnog dana.
- Nismo stalno u Gradu odrađujući smjene već smo i u bazi u Platu. Obuka počinje od samog jutra i kontinuirana je što podrazumijeva trčanje, vježbe snage, vježbe privođenja i utvrđivanje znanja iz zakona koji reguliraju naš rad. To me nekako najviše i privuklo u interventnu jer je cijeli dan aktivan - rekla je, dodavši kako ima i dana kad se bave i sportom, ali pripomenula je, 'sve u sklopu obuke i aktivnosti'.
Što se tiče daljnjih planova, ova Metkovka ne skriva ambicioznost.
- Završila sam Kineziološki fakultet u međuvremenu i voljela bih napredovati. U interventnoj mi je super, ali jednog dana bih voljela imati obitelj pa bi bilo teško sve to uskladiti - napomenula je ona.
- Svakako mislim ostati u policiji i napredovati jer vjerujem kako tu za mene ima puno mogućnosti - zaključila je za Portal Oko jedina djevojka u dubrovačkoj interventnoj policiji Ana Marević.