Podsjetimo, zbog nesuglasica između tadašnjeg ravnatelja Dubrovačkih ljetnih igara Ivice Prlendera i redatelja Boba Jelčića predstava nije bila uvrštena u lanjski program. Ove godine sve su prepreke savladane i predstava je našla mjesto u programu Dubrovačkih ljetnih igara, premijerno će biti odigrana u nedjelju 28. srpnja, a potom i 29.-31. srpnja. No, pred redateljima je novi problem – taman na dan održavanja predstave sazvana je sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, na istom mjestu, u gradskoj vijećnici, a što dovodi u pitanje i samo održavanje predstave.
Je li vam na kraju ispalo bolje što je premijera uvrštena u ovogodišnji program Ljetnih igara, a ne lanjski, s obzirom na aktualna događanja na dubrovačkoj političkoj sceni?
Bobo Jelčić: Pa, u vrijeme kada je sve dopušteno govoriti, nema zabrana i cenzura, nije toliko ni napeto baviti se nečim što bilo koji medij, portal i novine mogu napisati i kao što pišu. U vrijeme socijalizma i partijskog sustava je bilo hrabro biti angažiran u politici, a danas ne smatramo hrabrošću reći nešto javno, naprosto zato što je to postalo svakodnevnica.
Nataša Rajković: Što se tiče konkretne situacije u Dubrovniku, ona nas je zatekla, načelno nacionalno gledano događa se jedna jako važna situacija evo prvo u Dubrovniku, u nečemu ste fakat prvi i to nismo mogli zanemariti niti ne uzeti u obzir. Sad se događa i sjednica i na dan predstave u utorak 30. srpnja što dovodi u pitanje održavanje predstave u vijećnici pa pronalazimo drugo rješenje. Upravo premisa od koje smo krenuli, a to je da nema niže i više politike niti nekih odvojenih segmenata politika i političari su jedno, a mi društvo smo drugo, po ovom našem primjeru vidimo – mi se petljamo vama, sad ćemo se i mi petljati vama. To govori o prirodnoj vezi na koju su mnogi zaboraviti po mom mišljenju, osobito političari jer očito misle da neke stvari koje oni rade u svojoj glavi, kako oni smatraju 'višim mjestima', nemaju veze s onim što radimo mi dolje na 'nižim mjestima'. No definitivno smo jako povezani. Nismo išli za tim nego se zaista dogodilo, zanimljivo je i prosto se uvuklo u predstavu.
Jeste li iskoristili ta događanja za predstavu?
Nataša Rajković: Ja mislim da su ta događanja iskoristila nas jer nije za vjerovati kako se to događa preko noći, to je vrlo suvremena dramaturgija. Ovi odnosi koji se događaju u politici je jedno veliko kazalište – velika napetost, veliki zapleti i isti takvi raspleti. Pa prirodno je da se kazalište tim bavi. Nije više na kazalištu da izvršava nekakvo društveno osvještenje, mislim da, bez obzira koliko bili nezadovoljni sviješću građana i društva, puno su ljudi informiraniji nego što su nekad bili, ako ništa drugo brzo se mogu informirati. Sad je na svima nama da se počnemo vraćati bazi, suštini i da o tome komuniciramo – zbog čega postoje 'oni', 'mi', kazalište, kultura, politika, mislim da smo svi uloge zaboravili.
Predstava svojim konceptom i tematikom golica znatiželju Dubrovčana, tko bi se od osoba iz javnog života grada mogao prepoznati, osjetiti prozvan? Koga ćete isprovocirati, 'bocnuti'?
Bobo Jelčić: Ne radimo na način da oponašamo nekoga konkretno od političara nego bavimo se univerzalnom situacijom bez obzira na to koliko je ona utemeljena lokalno. Ta stvar se događa u dubrovačkoj vijećnici, a sve što iz toga ide pokušavamo dići na univerzalni nivo, da ljudi koji nisu Dubrovčani, koji će biti u publici, prepoznaju sebe i karaktere ljudi iz našeg političkog života i iz života općenito. Malo bi bilo dosadno imitirati ono što zapravo prenosi Dubrovačka televizija i što gledaju svi ljudi. Što se bockanja tiče, mi bockamo i sami sebe jer mi se ne odričemo odgovornosti za vlast koja je izabrana, za situaciji i u Dubrovniku i u zemlji jer, mada nismo na vlasti, mi smo isto tako vlast na neki način. Tako da nitko tu nije nevin i nitko ne može reći – aha, oni su krivi za sve!
Kako se uopće rodila ideja za ovom predstavom, čime ste bili izazvani?
Bobo Jelčić: Vidio sam Dubrovnik isključivo kao turističku destinaciju koja je svoje karakteristike potisnula i zakrila ostale aktivnosti grada. Ne igraju se više predstave na lokacijama na kojima su se igrale jer su zakrčene stolovima, što je u neku ruku razumljivo jer ljudi od toga žive. Ali, dok ljudi na Gundulićevoj poljani večeraju, glumce se ne čuje.
Nataša Rajković: U naše živote politika je tako ušla da je ne možete zaobići. Pa, kad se ona odlučila baviti nama, zašto ne bi i mi njom?
Mislite li da bi se premijera ove godine održala da je Ivica Prlender ostao ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara?
Nataša Rajković: To treba pitati njega.
Bobo Jelčić: Teško je odgovoriti na to pitanje. Mislim da se premijera mogla održati i lani, ali eto čudni su putovi zbog kojih nije. Ali, nije ni Prlender sad neki vrag kojeg treba pribiti na križ. Mi smo surađivali i prije uspješno, ali eto dogodio se taj neki klik i do zaključka nismo došli.
Koji su gorući problemi grada Dubrovnika na koje se referirate u predstavi?
Nataša Rajković: Dubrovnik svi vide u ovom pitanju oko Srđa, i u Zagrebu isto. Inzistira se oko Dubrovnika kao grada problema, ali nije to samo naš fokus. Svi dijelimo istu političku sudbinu u ovom trenutku jer naša politika ide iz centra. Koalicije lijevih i desnih ja ne pripisujem Dubrovniku, ja pripisujem to onima koji takve igre vode. Mi smo krenuli u jednu analizu političkog diskursa, nekih odluka, svega onoga što se tiče ljudi. Sve što oni čine 'gore', mi to osjetimo 'dole'. Svi imamo priče o nekim projektima u lokalnoj zajednici kojima neki nisu zadovoljni neki jesu, u koje se sumnja ili ne sumnja, to je prošao i Zagreb. To je nešto što je naša stvarnost i mi se tu pokušavamo postaviti relativno objektivno, politički i analitički i mi i glumci da vidimo što je to, je li to problem pojedinaca ili modela.
Bobo Jelčić: Postoji niz gorućih problema u Dubrovniku, pa to pišete na portalu dan i noć, kad otvoriš bilo koji 'sajt' pokaže se niz tekstova o tome, tako da je to u javnosti i medijima analizirano do kraja. Teme su nam na kojim modelima funkcioniraju ljudi koji odlučuju, koja je retorika koju koriste, dizanje stvari na veći nivo, a ne upozoravanje na nešto o čemu već svi znaju. Politika je između ostalog i pitanje identiteta sredine u kojoj ona funkcionira. Upirati prste u nešto je ono što mediji određuju svakodnevno, a pitanje je što u tom trenutku radi kazalište – isto to ili diže stvar na neku višu razinu, ulazi malo dublje u psihologije ljudi koji odlučuju.
Što mislite o tzv. Dubrovačkom dogovoru, velikoj koaliciji lijevih i desnih?
Nataša Rajković: To je trenutno svima zanimljivo, a to je samo razotkrilo cijeli politički model jer se sve vrti oko većine i donošenja odluka, inače bi bili neučinkoviti. Kao građanin uopće nisam iznenađena jer duže vrijeme mislim da je riječ o prilično sličnim političkim modelima. Ono – dok si na vlasti, kriv je onaj prije mene, to je ta igra. Po onome kako su se SDP i HDZ ponašali, ni jedni ni drugi nisu zaslužili vrstu političke pažnje, pa zato nam mladi ljudi ni ne glasuju. Oni na isti način rješavaju stvari, a oni su u opoziciji jednako krivi kao i oni na vlasti, jer su bili jedni prije drugih i samo prebacuju odgovornost.
Na drugom konstituiranju gradskog vijeća glumce nisu pustili u vijećnicu, jeste li to shvatili kao odgovor ili stav gradske uprave na ovu vašu predstavu?
Bobo Jelčić: Ne bih sad od toga radio skandal, stvarno mi se ne da. Mi smo se morali nekoliko dana prije najaviti predsjedniku gradskog vijeća kojeg eto u tom trenutku nije bilo. Meni bi bilo drago da smo mogli sudjelovati, a njima je očito odgovaralo da ne, jer su neke stvari i odluke htjeli podijeliti između sebe. Ali predstavu radimo, tamo smo svaki dan pa smo, ajde, i dobili neko gostoprimstvo.
Mišljenja oko predstave su podijeljena, neki smatraju da je pravo osvježenje za Ljetne igre, a drugi da ne treba miješati umjetnost i politiku.
Nataša Rajković: Po nama je ovo predstava kao i svaka druga. I teatar je dio politike i društva, to je naša kulturna politika, imamo kazalište koje se financira. Vjerojatno se na Ljetnim igrama očekuju samo klasični komadi. Ali takvi ljudi će naći zadovoljstvo i na nekoj drugoj strani.
/Dajana Brzica/
Dajana Brzica/PortalOko.hr
Dajana Brzica/PortalOko.hr
Dajana Brzica/PortalOko.hr