O čemu je riječ u predstavi?Radi se o ostavinskoj raspravi u kojoj majka, sestra i ja želimo svoj dio kolača oslanjajući se na onu „cilj opravdava sredstva“. Naravno da onda dolazi do komičnih pa čak i apsurdnih situacija. Ljudi se često pronađu u predstavi,na ovoj ili onoj strani priče.
Otkud naslov Vlaška posla?
Matea Elezović
Najbolje nam je zvučao. Iako takvih situacija ima posvuda, mogla bi bit i Šoltanska posla, Zagrebačka posla, hahhahaha.
Kakve su reakcije publike?
Iako smo vjerovali da će biti dobre reakcije, čak smo i mi malo iznenađene. Predstava zaista prolazi odlično. Najdraže mi je kad netko iza predstave kaže da se ovako nije smijao godinama.
Što očekujete u Dubrovniku? Nama na pozornici je uvijek dobra vibracija, pokušati ćemo je prenijeti na publiku.
Koliko često radite s obitelji? Kako je imati oca pisca i majku glumicu?Radimo onoliko često kolike su želje i mogućnosti (smijeh). Često je svatko zauzet svojim projektima, a nekad se skupimo i napravimo nešto zajedno. U svakom slučaju imala sam zanimljivo djetinjstvo, naučila sam na glumce po kući, na probe svako malo, da se putuje, šali,radi... Znate ono kad roditelj dođe doma sa djetetom pa se požali partneru da mu je dijete nemoguće. Tako je kod nas bilo, samo smo se moja brača i ja žalili mami na tatu. Uvijek je izvodio gluposti. Prije sam molila Boga da imam „normalne“ roditelje, danas ne bih svoje uspomene mijenjala ni za što.
Prepoznaju li vas ljudi na ulici?Pa, prepoznaju da. Nemam horde fanova koji vrište kad prođem, ali me prepozna teta iz banke koja je gledala predstavu, profesorica hrvatskog, djeca...
Koji su sljedeći projekti u planu?Idem na festivale s predstavom „Sluškinje“ Jean Jeneta u režiji Gorana Golovka. Čeka me turneja sa „Vlaškim poslima“ i predstava protiv bullinga „Čarobni podrum“ u suradnji sa ministarstvom kulture... A od devetog mjeseca nove stvari....još je rano za otkrivati...
Imate li vremena za privatni život?Činjenica je da sam „uletila“ raditi s profićima vrlo rano, sa 19 godina i radi gostovanja propustila hrpu rođendana, tuluma, vjenčanja... Tada mi je bilo žao kao psu, no međutim nema grada i mjesta u Hrvatskoj, a i malo šire, u kojem nisam bila gomilu puta, upoznala gomilu ljudi, klubova, kazališta, svega. Sve u životu traži ulog i odricanje. No uz dobru organizaciju i potporu dragih ljudi danas imam vremena za sve.... skoro sve.