/INTERVJU/ STJEPKO MAMIĆ: Kultura i slikari u Parizu se drukčije doživljavaju i tretiraju

Okružen svojim umjetničkim djelima iz kojih šumi more, Stjepko Mamić prepričao je svoje dojmove iz Pariza u kojem je požnjeo višestruki uspjeh, o slikarstvu općenito, o nadolazećim izložbama te planovima.

U Parizu u kojem je boravio 12 dana, Mamić je izložio svoje slike na dvjema prestižnim adresama. Na Eiffelovom tornju, na izložbi 'La grande exposition universelle' koja je održana  povodom 125. godišnjice otvorenja tornja izložio je tri slike te dobio plaketu 'The Best Artist in the World for Stylistic Value' izravno iz ruku sina slavnog Salvadora Dalija, Josea Van Roy Dalija.

Idući dan na jesenjem likovnom salonu 'Carrousel du Louvre' izložio je sliku 'Two lowers' nakon čega je potpisao ugovor s poznatom pariškom galerijom suvremene umjetnosti 'Artitude'

Iz Pariza ste se vratili prepuni dojmova, ali i s velikim priznanjima. Zbilja fantastičan uspjeh u kratkom vremenu.

U Parizu smo bili 12 dana. Tako  se sve lijepo poklopilo. Nakon izložbe na Eiffelovom tornju sudjelovao sam na izložbi u Carrousel du Louvre,u izložbenom prostoru Muzeja Louvre. Tu  slikari iz cijelog svijeta izlažu individualno  ili sa njihovim galerijama. Jedno krasno iskustvo i druženje. Treba doista vidjeti kako se to radi i kako je stvorena jedna spektakularna izložba. Imao sam  sreću  da je pariški galerist gosp. Lorriaux zapazio moju sliku 'Two lovers' koju sam izložio tom prigodom zahvaljujući čemu sam potpisao ugovor s poznatom pariškom galerijom suvremene umjetnosti 'Artitude' iz Pariza. Sada sam uvršten u  stalnu  postavu te galerije u Parizu.


Stjepko Mamić i Juan Dali

Galerija 'Artitude' u 2015. godini organizira svjetsku izložbenu turneju  koja počinje u Londonu. Slijedeća izložba je u New Yorku, zatim Sao Paolo, Šangaj i vraća se natrag u Europu u Berlin i Pariz.
Izložbe će biti organizirane  u  poznatim galerijama.  Sljedeće godine, vjerojatno  na jesen kada ću izlagati i  u Espace Pierre Cardin u sklopu Business Art-a,  moj pariški galerist će organizirati moju veliku samostalnu izložbu u Parizu u trajanju od dva tjedna.

Pariz je uistinu jedan od  glavnih centara umjetnosti u svijetu i lijepo je biti tamo. Kultura i slikari se tamo drugačije doživljavaju i tretiraju nego negdje drugdje.

Lani ste izlagali u svom rodnom gradu, u palači Sponza. Mogu li se Dubrovčani nadati uskoro nekoj novoj izložbi?

Svakako u idućoj godini planiram izložbu u galeriji Sebastian. Međutim točan termin ne znam jer nakon Pariza  u 12 mjesecu gdje ću od 05.- 09. 12. 2014. god. izlagati na Art Biennale Paris ,  imam obavezu ići u Italiju, u Lecce. Naime,  nominiran sam za Raffaellovu nagradu za promicanje intelektualnog rada i umjetnosti za 2014. godinu  kada ću istovremeno biti proglašen  za počasnog ambasadora kulture u svijetu i za ljudska prava. Ove godine  nagrada nosi ime slavnog talijanskog slikara i arhitekta visoke renesanse, Raffaella Sanzia.


Stjepko Mamić i Salvatore Russo

Nakon toga, prvi mjesec je opet Italija, Palermo, drugo bijenale  koja predstavlja veliku smotru stvaralaštva umjetnika iz cijelog svijeta koja će biti organizirana na četiri predivne lokacije, u četiri stare palače koje su ujedno i muzejski prostori.
Kraj drugog mjeseca i početak trećeg je rezerviran za izložbu u Muzeju Dante Alighieri u Firenci gdje ću također  izložiti  dvije slike. U   travnju je izložba u Barceloni u Nacionalnoj galeriji   suvremene  umjetnosti . U  svibnju  će biti  moja samostalna izložba u Londonu, u čuvenoj Galeriji Saatchi. To je jedan projekt koji je  iznimno zahtjevan  i  za kojeg se  pripremam duže vremena.

Po profesiji ste pomorac i kapetan duge plovidbe i dosta dugo ste plovili. Kako je nastala vaša ljubav prema slikarstvu i kako ste uspjeli uskladiti dvije veoma različite profesije?

Ljubav prema slikarstvu je od najmanje dobi. Međutim obiteljska tradicija me povukla na drugu, pomorsku  stranu. Stariji brat koji je također  pomorski kapetan, već  je plovio i s njim sam išao na neka putovanja tako da je more 'prevagnulo', ali nikada nisam zanemario slikanje.   


Ulaz u galeriju

Trideset godina plovidbe po svijetu, obići svijet svijet nekoliko puta, upoznati puno ljudi je jedno ogromno životno iskustvo. Međutim svemu dođe kraj i jednostavno sam odlučio posvetiti se nakon dugog navegavanja    mojoj  prvoj  ljubavi tj. slikarstvu. Svemu što radim pristupam studiozno i ozbiljno. Ove izložbe, pozivi na izložbe i nagrade su rezultat velikog truda i rada, upornosti. Prepoznali su moju slikarsku osobnost.  Moje slike su jako koloritne, veliki broju posjetilaca moga ateljea kažu: 'Wow, ovo je nešto drugačije'. Pa, na svojevrstan  način i jeste , treba biti originalan. Ljudi vole moje slike i mislim da je to jako bitna stvar jer slika mora zapravo živjeti. Uzalud vam i 'najbolja slika' koju nitko neće poželjeti, ni da je pogleda  a kamoli da je doma drži.


Slika se ne može stvoriti pod pritiskom

Uvijek sam bio vezan uz slike i slikarstvo, međutim dok sam plovio kao kapetan to je bila nespojiva stvar jer nisam imao vremena. No, uvijek bi se našlo vremena kada big bio doma  između dvaju putovanja. Pa čak i u Domovinskom ratu sam  između dvaju odlazaka na položaj  u svom tadašnjem domu u Palmotićevoj ulici naslikao dvije slike  na drvu uljanim  bojama koje sam tada samo i imao i čak napravi okvire od  drva koje je palo s nekog razrušenog krova. Te slike ne bih dao ni za što na svijetu niti bih mijenjao te okvire iako su mi mnogi sugerirali da  bih mogao staviti neke  ljepše, 'prave ' okvire.  Te slike su stvorene iz dešpeta 'možete lomiti kamen ali ne i duh'. To su jedine moje slike nastale  u takvom vremenu i stanju duha i to je njihova neprocjenjiva vrijednost i posebnost. 

Inače, čovjek mora biti psihički relaksiran, jer slika se ne može stvoriti pod pritiskom, onda to nije to. Sve moje druge slike, osim dviju gore pomenutih, su naslikane u trenutku kad sam bio dobre volje i one su izraz tog nekog moga pozitivnog trenutka, a opet je svaka slika povezana s morem pa čak i kad slikam  cvijeće.


'Moja riba'

Čest motiv su vam ribe.

Riba sam po horoskopu. S četiri godine sam počeo plivati i slikati , vrlo dobro sam upoznat sa svim vrstama riba kojima  nisam 'opčinjen', nego jednostavno ribe su mi izazov, volim ih. Primjerice,  jednu te istu ribu nacrtati nekoliko puta da svaki put bude drugačija. Možda je netko neće prepoznati, da je to ta, ali to je ono što se zove slikarska, umjetnička sloboda i zato kad me netko pita koja je to riba kažem da je to je moja riba.

Gdje se vidite u budućnosti?

Za 25 godina opet se vidim na Eiffelovom tornju na 150. obljetnici, a gdje ćemo biti za pet, deset ili petnaest godina to će samo budućnost pokazati jer treba samo željeti, voljeti, puno raditi, truditi se.

O mladim dubrovačkim umjetnicima

Mladi slikari danas nailaze na jako velike probleme u svom slikarskom pozivu. U današnje vrijeme, nije to samo disciplina stvaranja nego je to postala i ekonomska disciplina gdje vas više nitko neće uzeti za ruku, odvesti u pet galerija po svijetu i pri tom da vi ne morate razmišljati niti to financirati. Nažalost došlo je neko drugačije vrijeme da se sami morate financirati i promovirati, putovati, a to znači potrošiti dosta sredstava koja danas, ako ih osobno nemate, je vrlo teško skupiti. U nas je kriza u mnogim pogledima, pa tako i u ekonomskom. No, po meni puno je poraznija kriza morala, korupcija u svim domenama, od politike do umjetnosti.  
  

Kapetan i slikar ispred svoje galerije

Svijet u zadnjih nekoliko godina, odnosno zemlje koje si to mogu dopustiti jako puno ulažu u kulturu jer znaju da je to ulaganje koje se sigurno vraća.

U nas pored svih, da ne kažem tisuću realnih problema u državi, normalna je stvar kad se počne 'kidati' da je kultura među prvima kojoj se kida, marginalizira se.

Naš Dubrovnik koji se nominirao za europski grad kulture bi trebao malo drugačije razmišljati, prepoznati tu jednu svjetsku inicijativu i pokret da ta umjetnost nije samo nečije 'mazanje' i putovanje po svijetu koje netko drugi financira. Umjetnost je uvijek bila profitabilna, a ja želim svim mladim slikarima puno uspjeha i želim da njihove slike zažive za života. Lijepo je kad umjetnika  nakon smrti netko diže na pijedestale, ali treba živjeti u realnom vremenu. 


Ljubav prema slikarstvu je od najmanje dobi

Drago mi je što u Dubrovniku ima puno slikara. To potvrđuje da to nije neka slučajnost. Valjda je ovaj Grad i ovo podneblje toliko plodno  za umjetnost što treba podsticati, pomagati, njegovati i cijeniti  što  bi sigurno donijelo puno koristi za ovaj grad i cijelu regiju.

Naime, slikarstvo i općenito kultura i njena obilježja bi samo na taj način  promovirali  naš Grad puno bolje i izdigli Dubrovnik i njegovo okruženje od postojeće razine  turističko- tranzitno-kruzerske destinacije  na svjetski  nivo prepoznatljivog kulturnog prestižnog središta koji mu mu povijesno i pripada. To smo dužni i zbog naših predaka koji su nam ostavili u naslijeđe ovaj bezvremenski dragulj od kamena, čije plodove baštinimo kroz stoljeća.

foto: Marija Njavro, privatna arhiva