U tijeku je drugi Dubrovački zimski festival kojem je cilj oživljavanje povijesne jezgre Grada i poboljšanje zimskih turističkih rezultata. Božićne kućice na Stradunu izazvale su mnogo prijepora. Dubrovčani su podijeljeni. Jedan dio građana ih podržava, dok drugi dio negoduje, ističući kako im nije mjesto na Stradunu, da je riječ o vašaru.
Najteže je mijenjati svijest ljudi. Takve reakcije su bile očekivane na početku. Probali smo s Pilama, Pločama, ali i s nekim drugim dijelovima grada, no svugdje u svijetu je isto – ako je glavni centar grada prazan onda nema tog božićnog ugođaja, niti božićne slike koju možete pokazati vanka. To je upravo ono što smo postigli i na kraju, kritičara je sve manje i manje. Zapravo možemo kazati kako ih više uopće i nema, a efekt je postignut. Ljudi su se vratili u povijesnu jezgru ,a djeca su najbolji pokazatelj funkcionira li nešto ili ne. Ako djecu privučete u Grad, onda ste privukli i roditelje i starije. Stradun nije samo pun u večernjim satima, nego i tijekom dana. Hvala Bogu da nas vrijeme služi i da svaki dan dobivamo nove elemente koji postaju atrakcija, naravno uz meda koji je apsolutni hit festivala. Došle su nam i saonice na Stradun, a elementi i dekoracije u Gruž. Također, želio bih istaknuti kako ćemo građanima omogućiti slanje prijedlogA za iduću godinu, što bi poboljšali ili promijenili. Naš budžet za ovakve stvari je neograničen, a osmijeh djece se ne može platiti.
Je li 18 kućica previše za Stradun, obzirom kako je ipak riječ o ulici, a ne trgu te smatrate li cijenu najma od 5000 kuna za cijelo vrijeme trajanja Božićne bajke premalom?
Cilj je prvenstveno bio da festival uspije. Iduće godine će sigurno biti preko 100 prijava, zato što je festival uspio. Hvala svim zakupcima koji su prepoznali uspjeh festivala i ne smatram da je broj velik. Štoviše, dogodine ćemo razmišljati i da se broj kućica poveća.
Spomenimo sigurnosno pitanje. Kako će Hitna pomoć ili vatrogasci proći Stradunom?Ili pak sad u nedjelju oldtimeri koji tradicionalno svake godine naprave đir. Kako ste to pitanje riješili?
Za svakoga ima dovoljno mjesta. Mi smo predvidjeli dovoljno mjesta za sve pa tako i da interventne službe mogu nesmetano prolaziti. Puno je veći problem tijekom ljeta kada dođe veliki broj kruzera. Da sve fukcionira najbolji je pokazatelj dostava tijekom jutra koja bez problema prođe pokraj kućica.
Što biste poručili onima koji govore kako je Stradun pretvoren u konzumeristički kič i kako Zimski festival u Dubrovniku nema nikakvih dodirnih točaka s dubrovačkom tradicijom?
Ja bih sve te koji tako govore pitao: A što je to tradicija? Nekad nije bilo niti struje pa je došla. To se isto može primijeniti na kućice. Vidjeli smo što znači ta tradicija zadnjih godina pa je Stradun bio prazan. Sve te koji su kritizirali ni prije nisam viđao po Stradunu, ali mogu kazati kako dobar dio onih koji su na početku kritizirali vidim na kućicama i drago mi je da su na taj način kapitulirali i priznali kako su bili u krivu kad su govorili da sve to ne valja. Naknadna pamet ne mora uvijek biti loša.
Dosta je uloženo u blagdansko uređenje povijesne jezgre. No, što je s ostalim dijelovima grada te naposljetku, što je s Mokošicom?
Krećemo u sve. Ne može se prve godine doći na sva mjesta. Treba znati da je nas 40 tisuća i ako se previše raširimo, napravit ćemo to da će svugdje biti nekoga, a zapravo neće biti nigdje nikoga. Drago nam je da svi žele šušur u svom dijelu grada, ali isto tako ovim putem apeliram na hotelske kuće i ugostiteljske objekte da urede ono što se nalazi ispred njih. U Uvali Lapad će doći jedna dekoracija u režiji Vrtlara i to je to. Iduće godine vidjet ćemo mogućnost dolaska kućica i u Uvalu Lapad.
Medo je velika atrakcija na Stradunu. Nema tko se nije fotografirao pokraj njega. Odakle je medo stigao?
Medo je doveden iz Francuske. Dakle, to je ona dobra suradnja koju imamo sa svima koji imaju Festival svjetlosti. Tražili smo ideje, tražili smo nešto najbolje i vidjeli smo da je medo na kraju ispao pun pogodak. Nema tko nije podijelio na društvenim mrežama fotografiju s medom. Drago nam je da se ta slika s medom i dalje širi.
Kakav program Dubrovčani mogu očekivati do kraja festivala?
Velik broj izvođača smo ove godine predvidjeli. Svaku subotu će netko nastupati – Gustafi, TBF, Gazde. Vrhunac svega je dolazak Severine. Zadnje tri godine također smo imali velike hrvatske izvođače, od Colonije do Tonija Cetinskog. Severinu možete voljeti ili ne, ali to je ono najbolje što Hrvatska ima što se tiče punjenja koncerata i zabave za šire mase. Ne sumnjam kako će Stradun kao i uvijek biti dupkom pun za sami doček. Pun je već sada u prvim danima festivala. Uvijek se događa nešto u Gradu i povratna informacija od ljudi koji me zaustavljaju na dnevnoj bazi je najbolja potvrda kako je festival pun pogodak.
Hoćete li vi ući u Novu godinu sa Severinom?
Da. Tu sam i za Božić i za Novu godinu.
U tijeku je rekonstrukcija Zagrebačke ulice. Prvo je rečeno kako će radovi trajati 90 dana, a potom 45. Hoće li uopće biti gotovi do Badnjaka?
Ugovorno, izvođač treba unutar 90 dana izvesti sve radove, ali obzirom kako ćemo petnaestak dana za blagdane pustiti promet kroz Zagrebačku, naravno da ćemo nastaviti i nakon blagdana. Predviđeni završetak radova je početak veljače najvjerojatnije. Vremenske prilike nas sad služe, ne samo za Zagrebačku nego i za sve radove u gradu, od kojih je većina gotova. Što se tiče Zagrebačke, bitno je napomenuti kako se radi kolektor oborinske odvodnje jer tijekom velikih kiša i pljuskova sva voda sa Srđa se slijeva u ulicu Pera Bakića i dolazi do napuknuća samog asfalta na semaforima na Ilijinoj glavici. S rješenjem oborinske odvodnje, s novim slojem asfalta, s uređenjem nogostupa i iscrtavanjem ceste toga više neće biti. Zato nam je važno da cesta nije bila otvorena i da se to ne završi ofrlje, nego da to zaista bude kvalitetno te da nakon toga više nema u nekom dužem razdoblju nikakvih radova u Zagrebačkoj.
Zbog navedenih radova u Zagrebačkoj, stanovnici Ploča negoduju zato što su odsječeni od ostatka grada. Tijekom trajanja radova ukinuta je autobusna linija broj pet, a stariji ljudi nemaju kako u bolnicu. Jeste li upoznati s njihovim problemima?
Žalili su se. Njihove molbe sam uputio Libertasu i nadam se kako će biti kvalitetan odgovor i rješenje vezano za taj problem. Mislim kako stanovnici Ploča, a pogotovo starije osobe ne bi trebale šetati do Pila niti dugo čekati svoju liniju kako bi mogli doći na željeno odredište. Nadam se kako će Libertas reagirati, kao i mnogo puta do sada te izaći stanovnicima tog dijela grada u susret.
Aktivno ste bili uključeni u rad gradskih komunalnih tvrtki i OPG-ova. Građani su vas mogli vidjeti u Vrtlaru, Čistoći, Pauk službi, čuvali ste ovce, koze i krave.. Zašto ste to radili?
Bilo je super. Lijepo je biti u kancelariji pod ugodnom temperaturom, ali tamo ne možete vidjeti sve. Kako bi shvatili onog čovjeka na terenu i mogli zadati neki zadatak onda trebate provesti dan s njim. To je jedno veliko iskustvo i vjerojatno je većini političara to ispod časti. Dođu prije izbora pa se slikavaju s nekim djelatnicima iz navedenih tvrtki i to završi na tome. Osobno sam baš to radio u vrijeme dok nije bilo nikakvih izbora, niti prije niti poslije. Drago mi da sam obišao sva poduzeća i sigurno ću uskoro ponoviti isto te se zahvaliti svim djelatnicima gdje sam do sada bio, ali i njihovim nadređenima. Sigurno da sam dobio širu sliku kako se tamo doista obavlja posao.
Mnogi su vas upravo zbog tih aktivnosti prozvali dubrovačkim Bandićem. Može li proći ta usporedba? Smeta li vam?
Mislim kako usporedba nije pravovaljana obzirom kako gospodin Bandić ima preko 60 godina, a ja skoro duplo manje. Već po godinama nismo blizu, ali čovjek je četvrti mandat na čelu Zagreba, a to nešto i govori. Osobno ga poznajem i želim mu sreću u političkoj budućnosti, ali ja sam svoj, Željko Raguž i imam svoj put. Trudim se, radim i to ispada dobro.
Vidite li se jednog dana na mjestu gradonačelnika Dubrovnika?
Ne. Nije mi to prioritet. Želim ostati u politici, ali tek s pozicije dogradonačelnika vidite kako je zapravo teško biti gradonačelnik. No, sigurno ću igrati važnu ulogu u političkom životu Dubrovnika dugo, dugo vremena.
Medijima ste omogućili jedan dan s dogradonačelnikom. Tom prigodom obišli ste sva aktivna gradilišta na području grada, ali prije tog radnog djela obavili ste jutarnje plivanje. Radite li tako inače, ili je to bilo samo friziranje za medijske potrebe?
Svako jutro plivam dok je temperatura mora do 17 stupnjeva. Prošle godine završio sam s plivanjem 5.12., a tako bi moglo biti izgleda i ove godine. Nakon toga se prebacujem na zimske sportove, trčanje i teretanu, dok more u travnju opet ne dosegne ovu temperaturu koja mi je pogodna za plivanje. Isto tako, htio sam otvoriti javnu upravu novinarima i građanima, točnije ona dva odjela za koja sam isključivo ja zadužen – Odjel za promet i Komunalni odjel.
U sklopu Dana s dogradonačelnikom održali ste i sastanak Povjerenstva za javne površine. Odlučeno je kako sljedeće tri godine nema odobravanja novih stolova i stolica u povijesnoj jezgri Grada, ali spomenuli ste kako novi zahtjevi i dalje pristižu.
Teško je nekome dati, a nekom ne dati. Postoje propisi koliko ulica mora biti prohodna i mi smo većinom kao Povjerenstvo koje broji pet članova izlazili u susret i ugostiteljima davali. No, sami ugostitelji i predsjednici njihovih cehova su na jednom sastanku, gdje smo bili prisutni gradonačelnik i ja kazali kako je sada optimalna brojka stolova i stolica. Mi smo na to pristali objeručke i donijeli odluku zajedno s njima da iduće tri godine nema više stolova i stolica, a to je na jedan način i zaštita domaćih ugostitelja pod najezdom ovih koji dolaze sa strane.
Pojedini političari su vas prozvali zbog zapošljavanja supruge u Gradu Dubrovniku navodeći kako je riječ o nepotizmu.
Natječaj je bio uredno objavljen na stranicama Grada i u našem jednom lokalnom tjedniku. Svi su se mogli javiti. Javila se moja supruga i još jedna osoba koja nije zadovoljavala uvjete pa automatski nije uzimana u razmatranje. Moja supruga ima sve uvjete. Ima stručni ispit za ovlaštenog urbanistu što ima rijetko tko. Prošla je normalno na natječaju i tu nije bilo nikakvih problema. Naravno, da sa svojom funkcijom izazivam da takvo nešto treba izaći javno. No, to nije problem, već ljudi koji prozivaju, a rade u školama te oni čije su supruge zaposlene na Sveučilištu u Dubrovniku, Gradu i u Županiji. Nemam se što opravdavati, veselim se i u idućem razdoblju takvim napadima, ako ih bude.
Iza vas je burna politička godina. Izašli ste iz HSS-a, osnovali vlastitu stranku, DUSTRU. Kako sada gledate na cijelu tu situaciju?
To je bila moja najbolja odluka. Biti u velikoj nacionalnoj stranci, na lokalnoj razini tu ne smijete razmišljati svojom glavom, jer vam se dogodi slučaj Draga Prometa, Mirele Holy. Sad vas pitam postoji li netko u HDZ-u ili SDP-u tko smije reći nešto drukčije za Pelješki most od onog što mu središnjica kaže? Ako središnjica kaže treba se graditi, onda će ovdje svi iz HDZ-a i SDP-a govoriti treba se graditi ili obrnuto. Ukoliko ne poslušaju doživjet će sudbinu ovih, a uključujući i mene koji smo mislili drukčije. Nakon odlaska iz HSS-a, imao sam velik broj upita za dolazak u velike nacionalne stranke, ali s cijelom svojom ekipom iz HSS-a nisam pomišljao na to i otkad smo osnovali vlastitu stranku nema više pritisaka, čovjek može reći slobodno što god hoće. To je ono zbog čega iz dana u dan rastemo. Iza nas su Parlamentarni izbori. HSS je dok je bio Friščić imao 72 tisuće glasova, svejedno su dobili jednog saborskog zastupnika. Sada su imali tridesetak tisuća, dobili su opet jednog zastupnika, tako da to sve govori. Žalosno da je stranka koja počiva na idealima Stjepana Radića pala na tako niske grane. HSS-u želim svu sreću, ali ja sam je pronašao negdje drugo.
Nedavno je DUSTRA uselila u nove prostorije. Koliko članova brojite, kakve su vam trenutne aktivnosti?
DUSTRA je prvenstveno osnovana kao jedna jaka lokalna stranka i ono što je meni cilj u budućnosti je biti konstanta kao što je IDS u Istri, koji od devedesetih godina do danas jedini ne varira s brojem saborskih zastupnika. Išli sami ili u koaliciju oni su uvijek na neka tri saborska zastupnika. Sad se pitam da je u Gradu Dubrovniku bila jedna takva jaka lokalna ili regionalna stranka bi li do sad bilo brzih cesta i Peljeških mostova? Apsolutno se slažem s IDS-ovim načinom na koji se ophode i oni su nešto najbolje što se Istri moglo dogoditi. Mi idemo postepeno, ne želimo izgoriti niti kratko zabljesnuti.
Želite kazati kako DUSTRI predviđate budućnost IDS-a, a ne primjerice Živog zida ili ORAH-a?
Nije cilj dobiti šest zastupnika odjednom, a nakon toga ništa i nestati. Cilj je ići postupno, a mi to radimo. Nigdje ne žurimo i spremni smo za daljnje izazove. Imamo oko tristotinjak članova i što je najvažnije imamo tendenciju rasta. Ono što me najviše veseli je velik broj mladih ljudi u našoj stranci koji su se već pokazali u javnom životu Grada, ali i starijih i politički iskusnijih ljudi. Volio bih vidjeti koja stranka u gradu ima ovakav broj kvalitetnih ljudi kao što mi imamo. Kod nas nema klanova i to je čar lokalnih stranaka u odnosu na ostale.
Koliko slobodnog vremena imate i kako ga nastojite provesti?
Mogu kazati da posao dogradonačelnika može biti onakav kakvim ga sami postavite. Evo vidite na primjeru Zagreba gdje je Milan Bandić 16 godina gradonačelnik. Dok se nije dogodila situacija sa zamjenicom Švaljek nitko zapravo nije niti znao tko su njegovi dogradonačelnici. Kod nas je situacija drukčija i drago mi je da imamo gradonačelnika koji mi daje slobodne ruke. Radno vrijeme ne postoji. Ako nisu neke obveze na terenu ili u uredu, onda postoji protokol koji uzima puno vremena. Pokušavam sve uskladiti i mogu reći kako mi sport puno pomaže u tome, jer drukčije započeti dan ne mogu. Navečer se pokušavam posvetiti obitelji, tako da taj segment mog života ne pati.