Očiju prepunih suza, kao što je bilo prepuno dvorište dobrih ljudi s donacijama hrane i drugih stvari u rukama, ispred derutnog kućerka na pustari kod Josipovca dočekala je novinare Vera Kvastek. S vrata im je sva radosna kazala kako nije ni slutila kakvu će lavinu dobrote pokrenuti njezina tužna životna ispovijest objavljena u Glasu Slavonije.
Više neće morati jesti pseću hranu da bi preživjeli
"Hvala svima koji mi danas dolaze u goste, koji zovu i nude pomoć iz Slavonije, Zagreba, Rovinja... Dobri ljudi, do danas sam plakala zbog neimaštine, a sada od sreće", kazala je Vera zadovoljna što njezina obitelj više neće morati jesti pseću hranu da bi preživjela.
U Verinu dvorištu bio je i velečasni
Frok Zefi, župnik iz susjedne Župe svetog Josipa (Josipovac ima dvije župe, a Vera Kvastek pripada drugoj župi), koji je, kada je pročitao priču o Veri, zabrinuto potražio Kvastekove i među prvima im donio novčanu donaciju za prvu ruku ponudivši se da će i dalje pomagati.
Ima takvih još, a bit će ih sve više
"Glas Slavonije objavio je samo inicijale gospođe Vere i bez adrese. Zbunio sam se i zabrinuo što ne znam za sumještane koji su u ovakvoj nevolji. Nisu moji župljani, znao bih za njih jer obilazim župljane. Obišao sam i najzabačenije dijelove župe i cijeli Josipovac sve dok ih nisam na kraju našao na pustari koja je malo odvojena, izvan mjesta", kazao je Frok Zefi.
"Vera je ponosita žena, a nevolja ju je jako pritisnula. Ima takvih još i bit će ih, na žalost, sve više. Na večernjoj ću misi pozvati župljane da svi pomognemo Veri. Siromašna smo župa, ali ljudi dobra srca odvojit će od sebe i dati bližnjemu", kazao je Frok.
Plakalo se i veselilo u malom dvorištu. A da će pomoći za Verinu obitelj biti govori i to što su stalno pristizali ljudi nudeći se i pitajući što im još treba. Stizali su s hranom i drugim potrepštinama, čak i oni koji i sami primaju socijalnu pomoć. Prepoznaju se međusobno dobri ljudi, jer takvi su i sami Kvastekovi.
Treba trajno rješenje
Teško je bilo uopće razgovarati s Verom jer su ju stalno zvali ljudi koje je pogodila njezina priča ili su dolazili donatori prepunih ruku.
Neki strahuju da će sada Kvastekovi imati hrane za idućih mjesec ili dva, a onda će ih svi zaboraviti. A pomoć će im biti potrebna u svemu, dugoročno. Za nadati se je da će nadležne institucije poduzeti sve što treba i da ova skromna obitelj neće brzo biti zaboravljena.