"Naš cilj nije osuđivati ljude, prisiljavati ih na vjeru. Ja sam tamo prije svega jer su tamo ljudi i ja želim vidjeti što mogu učiniti za njih. Onima koji su žedni damo vodu, pomognemo ako se netko izgubi, ako netko treba liječničku pomoć", objašnjava nam pater Stjepan.
Mnogi su ga, kaže, tamo pitali 'Zašto to radiš za mene?'
"Kažem, ja sam kršćanin, ako nešto trebaš, tu sam za tebe. Molili smo tamo za ljude, ali izričito ako netko to želi. Neću nikoga vući za rukav. Ljudi su nama sami prilazili. Neki su se htjeli sa mnom slikati, prvo ne bi vjerovali da sam pravi svećenik. Čudili bi se. Gdje god su ljudi, ja osjećam da tamo trebam biti.
Nekad bi izmijenili nekoliko rečenica, a nekad je to završilo kao ozbiljan duhovni razgovor. S nekima sam pričao i po sat vremena. Puno puta je razgovor završio njihovim riječima da im je drago da su susreli svećenika tamo gdje se oni ugodno osjećaju.
Mi svećenici, nažalost, nekad nemamo vremena, imamo sprovode, misu. Nismo uvijek na raspolaganju, a to je ono što ljudima treba, što ljudi cijene", smatra.
Objašnjava nam da je na festivalu puno vjernika. "Situacija je tamo, što se tiče nekog morala, puno bolja nego što se prikazuje. Tamo ima ljudi koji baš uživaju u toj glazbi. Javnost ima sliku da su tamo svi pijani i drogirani. Ima i toga, nažalost, ali nikako svi. Kad me netko pita jesam li protiv Ultre, ne mogu odgovoriti s da ili ne. Ako netko voli tu glazbu, ja to moram poštovati. Ali to je sklisko područje.
Sama ta glazba po sebi nije loša. To je slično kao alkohol, nije loše piti ga, ali je problem ako se ne znate kontrolirati. Nije štetno popiti čašu vina, nekad je to eksperiment, no problem je u bijegu od stvarnosti, kad se pređu granice. Ja ne želim ulaziti u ničiju slobodu, oni se tamo zabavljaju. Ja poštujem njihovu slobodu, nisam ih tamo došao ometati", govori nam mladi svećenik.
On je prije Ultre imao iskustvo i s festivala Woodstock u Poljskoj, gdje je bio dvije godine zaredom.
"To je puno gore od Ultre. Potpuno bez kontrole. Zamislite da cijeli Zagreb, nas 700.000 ode na neko polje izvan grada i živi tamo tjedan dana. To je bilo jako dobro, ali i šokantno iskustvo. Oko sedam ujutro ideš i ne znaš jesu li ljudi koji leže živi ili mrtvi. Neki su goli, napola obučeni, non-stop se čuju sirene."
Ideja 'Evangelizacije Ultre' je potakla od Mihovila Korkuta, župnika u Splitu.
"Vidio je da mi kao crkva možemo nešto učiniti. Kako je Papa Franjo rekao - pastir, odnosno svećenik treba smrdjeti po ovcama. Znači, trebaš biti među ljudima, ne iznad njih", kaže.
Ove godine imali su pripremu tri-četiri dana. Bilo ih je 60, petero svećenika, nekoliko bogoslova, ostalo su laici. Imali su kućicu na samom stadionu i dva mjesta odmah izvan stadiona, jedno mjesto ispred sjemeništa, a neki njihovi ljudi su jednostavno šetali okolo.
Više pročitajte ovdje.