i dobro se isplakala. Bila je prva stvar koju sam napravila kada sam došla u beograd’, ispričala je
Tereza će u Beogradu za nekoliko dana, 10. listopada, u Domu Sindikata održati koncert.
Priznala je da je njen dolazak u Srbiju vrlo emotivan. ‘Beograd mi uvijek izmami suzu. Puno je emocija koje me vezuju za ovaj grad i ljude. Znam da će se na koncertu pojaviti mnogi od njih, i da ćemo zajedno pjevati. Dom sindikata je intiman prostor, sličan pariškoj Olimpiji. Malo ljudi, ali stvori se najljepša emocija, jer se osjećam kao da sam sa svojim najbližima’, iz dubine srca priča Tereza.
U Beogradu je prvo otišla na grob Josipa Broza Tita: ‘Rasplakala sam se. Neobično je kada znate da ispod te mramorne ploče leži čovjek koji je volio mnoge. Tito me uvijek prvo pitao: Što ima novo u Parizu?, a onda bi razgovarali os vemu. On je meni pričao anegdote, a ja sam njemu pjevala ‘O nono’, sjeća se tereza tih trenutaka.
Jako joj je žao, kaže, zbog Jovanke: ‘Voljela bih ju samo jednom čvrsto zagrliti’, u intervjuu za Blic govori Tereza Kesovija.
To je ona prava, stara Tere!
Oni koji malo bolje poznaju ukupan životni opus Tereze Kesovije, posebice njezin odnos s bivšim jugoslavenskim diktatorom Josipom Brozom zvanim Tito, navode kako je zapravo "ovo sad ona prava Tereza Kesovija", onakva kakva je oduvijek i bila. Dakle, osoba bez ikakvog karaktera, stava, prijetvorna, lažljiva, a povrh svega i velika obožavateljica jugoslavenskog diktatora kao i bivše propale jugoslavenske tvorevine.
"Ona Tereza Kesovija" s početka devedesetih godina, kada se prijetvorno javno odricala i Broz Tita, i Srba, i Crnogoraca, i Jugoslavije, te javno zaklinjala kako njena konavoska noga nikada neće u Srbiju i Crnu Goru, bila je zapravo glumica Tere, koja je, baš poput prave prijetvorne glumice, odglumila jednu rolu primjerenu vremenu i prostoru u kojem je odigrana.
Obzirom kako konstantno navodi da se grad Dubrovnik nije niti izbliza odužio njenoj nesvakidašnjoj veličini, čak usprkos godišnjoj nagradi grada Dubrovnika koja joj je uručena, možda bi bilo najbolje da nikada više i ne dođe u to malo mrsko ribarsko mjesto pored Trebinja. U rodni kraj, obzirom na raspoloženje Konavljana glede ove ocvale dive, zasigurno neće. Ako ima barem zrnce obraza. Ili je to previše tražiti od osobe koja se javno klanja jednom od najvećih zločinaca novije svjetske povijesti, koji je direktno odgovoran za likvidacije stotina tisuća Hrvata i drugih naroda.