ISPOVIJEST BRUTALNO PRETUČENE ŽUPKE: Uzeli su mi djecu, mogu mi i život uzeti!

Mirjana se nakon izlaska iz bolnice 17. rujna ove godine vratila u kuću u kojoj je živjela sa suprugom, svojom svekrvom i troje malodobne djece od deset, osam i šest godina.

I upravo kada je promislila kako je ono najgore za nju prošlo, budući je suprug Ilija još uvijek u pritvoru dubrovačkog suda i kada je pomislila kako se zauvijek vratila svojoj dječici, za Mirjanu je uslijedio novi šok. Država Hrvatska, Sud u Dubrovniku ili Centar za socijalnu skrb iz Dubrovnika uzeli su joj djecu, koja će 14. rujna biti prevezena u udomiteljsku obitelj u Zagreb, uz konstataciju da ona nije sposobna brinuti o djeci. - Iako svi nalazi liječnika specijalista iz splitskog KBC-a i dubrovačke bolnice govore meni u prilog, kako sam sposobna za brigu oko svoje djece, Sud u Dubrovniku je odlučio da moja djeca idu u udomiteljsku obitelj. Taj isti Sud nije uopće pogledao moje posljednje nalaze iz KBC-a Split, nitko nije obavio razgovor sa mnom, nitko nije pitao moju djecu žele li ostati sa svojom majkom. Ogorčena sam, kada skupina birokrata iz Centra za socijalnu skrb odlučuje o sudbini mene i moje djece - kazuje Mirjana Kristović, koja nam je sinoć, putem mobitela, dala svoje viđenje zadnjih događanja. 

Noćni pakao

Prvo se je prisjetila noćnog pakla kroz koji je prošla kada ju je suprug doslovno izmasakrirao:
- Radila sam poslijepodne tog 12. kolovoza i došla sam kući oko 21 sat. Ilija je već bio pijan, što je bilo normalno stanje za njega. On je urlao, pio, pa urlao, ali me nije fizički napadao. Nikada to nije radio do te noći - kazuje Mirjana.

- Zadnje čega se sjećam bilo je kada sam pogledala na sat, bilo je 1.30 sati. Tada sam zaspala i nakon toga se ničeg ne sjećam. Što je Ilija tada sa mnom radio, neznam, jer sam pala u nesvijest. Iz te nesvijesti probudila sam se ujutro oko 11 sati i vidjela sam da sam cijela krvava i da me strahovito boli glava. Sve je bilo u krvi, pod, roba, posteljina, moj ruksak, a Ilija je sjedio pokraj mene. Pokraj njega je bila i moja zubna proteza, cijela slomljena i krvava. Moje najmlađe dijete, sin od nepunih šest godina rekao mi je, toga se sjećam: “Mama, tata tjera mušice od tebe”. Tek mi je poslije, kada sam zavrtila film bilo jasno da su mušice dolazile na tu moju krv....

- Poslije su mi rekli da nije htio poći samnom, već je pošao kod mog šefa i rekao mu da sam ja pala niza skale i da neću doći na posao. Prvo čega se dalje sjećam je splitska bolnica 14. kolovoza, obavljene su dvije operacije pod punom anestezijom i jedna pod lokalnom. Veliko hvala liječnicima i medicinskim sestrama u Splitu. Život su mi spasili - priča Mirjana.

- Ljudi iz Centra za socijalnu skrb na sve su me načine pokušavali spriječiti da se pojavim na sudu. Dan nakon mog otpuštanja iz splitske bolnice, dok sam bila sva još otečena od ozljeda, došli su me posjetiti iz Centra. Tu je bila socijalna radnica, pravnica i psihologinja. 

Tražili hospitalizaciju

Djelatnici Centra su Mirjani rekli koje će sljedeće korake Centar poduzeti.
- Rekle su mi kako mi se djeca moraju oduzeti i da više ne smiju boraviti u ovoj kući. Zatim su mi rekle da će Sud Iliju pustiti iz zatvora 12. listopada i da ja mogu sa djecom u sigurnu kuću i da će one ponovno doći u ponedjeljak. I došle su i kazale mi kako će po djecu doći za dva dana, i ako ih ne budem htjela dati njima na brigu, da će mi dovesti policiju. Kako sam djecu htjela poštediti šokova, ja sam im djecu predala. Od tada su mališani u domu “Maslina” u Dubrovniku i ja ih mogu vidjeti dva puta tjedno.

U međuvremenu su iz Centra za socijalnu skrb zvali liječnicu koja je zamjena za moju obiteljsku liječnicu, i rekli joj kako mi ona mora dati uputnicu za neurokirgiju jer da me treba hospitalizirati. Željeli su na sve načine prikazati da sam ja nesposobna za brigu o djeci. I ja sam otišla u dubrovačku bolnicu i tamo su me pregledali i neurolog i očni i liječnik za uho, grlo i nos i nitko nije našao razlog zbog čega bi me se moralo hospitalizirati, već su svi liječnici rekli da je moje zdravstveno stanje uvjetovano zbog šokova i stresa koje proživljavam, kazuje Mirjana.Mirjana kaže kako će se za svoju djecu boriti do svoje smrti:

- Ja sam se sposobna brinuti za sebe i za svoju djecu i sada kada mi ih oduzimaju isto kao da mi oduzimaju život, koji mi nije uspio oduzeti Ilija - zaključuje Mirjana.