“Bila sam u Njemačkoj prije. Radila gore kao medicinska sestra i moram priznati da su pacijenti bili puno bolji prema nama nego tu u Hrvatskoj. Nažalost sam se morala vratiti radi privatnih problema i zaposliti ovdje. Znam da je nekim pacijentima zaista teško i to razumijem. Moraju ležati tamo danima, tjednima u bolovima, ali ima i onih koji su prema nama užasni bez razloga. O tome nitko ne priča. To mi je najviše žao.
Svi kukaju, a mi ne smijemo. Nama je kao zabranjeno. Jer ako išta kažemo ljudi će o nama pričati da samo kukamo. Stavite se malo na naše mjesto. Naše smjene. Radimo noću i u svakom trenutku moramo biti spremne na najteže situacije. Da, to je ogroman stres. Čega se sve nagledamo svaki dan i ni u jednom trenutku ne smijemo puknuti. Moramo biti pristojne i dobre. Ne smijemo reći ne. Ne možemo reći ne.
Nas pacijent treba jer jedino mu mi možemo pomoći dok leži u krevetu ili dođe na preglede. Zato bih htjela da budu bolji prema nama i da cijene naš rad. Ponekada nas gledaju kao da smo im neprijatelji. Mi samo radimo svoj posao. I da velike su gužve po bolnicama, ali mi radimo najbolje što možemo. Nismo mi krive za to.
Evo nedavno je došao jedan pacijent koji je trebao samo izvaditi krv. Bio je toliko bezobrazan da sam poludila. Rekao je da ništa ne radimo i samo se prešetavamo po hodnicima. Da čeka tu već dva sata i da je htio vrata razvalit. Derao se u toj ambulanti na mene kao da sam mu ja za sve to kriva. Izgovorio mi je zaista ružne riječi. Ali htjela sam biti bolja od njega i naravno opet sam sve istrpila, ali kad je otišao vrištala sam i plakala. Nisam se mogla smiriti koliko me to uzrujalo.
I ovo pišem da po kažem da postoje dvije strane. Mi razumijemo neke pacijente koji su jako bolesni i da im je teško, ali neki koji dođu na male pretrage znaju biti užasni. Zato kad dođete sljedeći put na preglede kažite ‘hvala’ jer nama puno to znači, a vama je to samo jedna riječ”.
Izvor: Net.hr