Ogromna karijera i status ultimativnog jugoslavenskog seks simbola Kalembera nimalo ne fasciniraju. Na cijelu svoju karijeru gleda iz neke drugačije, logičnije perspektive i tvrdi da je zapravo kolateralni 'dobitnik' nekog prošlog vremena. No, činjenica je da do danas ostaje veliki šarmer i gospodin pa mu je teško povjerovati na riječ. Dane najradije provodi u druženju s prijateljima i sa svojim sinom, a tradicijom dugog ispijanja kave oduševljen je oduvijek. To je njegov vid opuštanja, zabave, stjecanja novih znanja i prava strast.
Novi singl oduševio publiku, a Vlado se okušao i kao redatelj spota
Tako nam je uz kavu ispričao sve o svojoj karijeri - onoj samostalnoj, onoj s 'Srebrnim krilima', onoj s '4 asa'. Niz je projekata na koje je tijekom karijere bio i ostao iznimno ponosan, a razloga za sreću i ponos ima i danas kada s 'Srebrnim krilima' ponovno osvaja slušatelje. Singl 'Je li ti žao zbog nas' sjajno je prošao kod publike, a Vlado nam priznaje da je bendu donio i neke nove, mlađe obožavatelje. 'Moram priznati da mi se dugo nije dogodilo da me netko mlad zaustavi na cesti i pita možemo li se fotografirati. Kažu mi da je pjesma odlična. Imao sam dosta uspješnih pjesama u životu, ali naročito su drage one kada igrate kraj drugog poluvremena, a ne na početku. Na početku to očekujete, ali kako prolazi vrijeme čovjek shvaća da da bi pjesma bila uspješna puno elemenata mora se potrefiti. Neke pjesme su tek kasnije postale hitovi, a u vremenu kad su nastale ne. Danas sam dobio dvije poruke: Čuli smo vam novu pjesmu, odlična je! Nisam to doživio već neko vrijeme', komentira Kalember. Na samom snimanju spota za taj singl okušao se i u ulozi redatelja, iako sam sebe neće takvim nazvati. Tvrdi da je smislio tek koncept za snimanje spota.
'Nije to nekakva režija. Kad smo išli snimati spot, nekako sam smatrao da čovjek u određenim godinama mora djelomično zadržati neku količinu dostojanstva. Bilo mi je glupo da mi sjedimo, a neke mlade curice okolo šeću i plešu. Ni pjesma nije tog tipa, u principu smo dogovorili da sjednemo za instrumente i snimamo, i onda sam ja samo snimatelju koji je vrstan, s vrsnom tehnikom, rekao da nas snima dok mi sviramo. Nije to neka režija. Imao sam koncept, pa ako je to režija - onda sam i režiser', dodaje Vlado kroz smijeh. Za uspjeh singla nije se bojao. 'Nije postojala bojazan. Vremenom dobivate, mladim ljudima se uvijek negdje žuri, a kada imate neke godine više vam se nigdje ne žuri, kao da sve vrijeme svijeta imate', kroz smijeh je dodao Vlado. 'Kad nekom obilježite odrastanje, onda vas ljudi vole na jedan poseban način jer svi mi volimo sebe', dodao je Kalember.
A obilježio je Vlado brojne mladosti, prve ljubavi i odrastanja. Curice su imale njegove postere, a na koncertima se vrištalo iz petnih žila. Da će se baviti glazbom, Kalember je odlučio jako rano, još tijekom odrastanja u širem centru Zagreba.
Duga kosa i gitara
'Svako vrijeme ima svoje mode i velike fore, a u tim vremenima je bila velika fora svirati u bendu. Imati dugu kosu i svirati gitaru značilo je da ste kod cura veliki frajer. Htio sam biti veliki frajer pa sam počeo svirati gitaru i pustio sam kosu. Radili su to i drugi, s istom namjerom, ali mi smo neki u tome i uspjeli. Uspjeli smo raditi pjesme koje su se ljudima svidjele, to nas je zarobilo pa smo ostali u tome. Velika sreća je mene i takvih ljudi što nam se hobi pretvorio u profesiju', sretan je glazbenik danas zbog svega što će mu se dogodili od tih sedamdesetih nadalje.
Zamuckivao je i bio povučen, a prvu gitaru jedva je nabavio pa je čuva do danas
Zanimljivo je što nije odavao dojam ekstroverta koji će jednog dana zavoditi mase. Dapače. 'Ja sam kao dijete bio vrlo miran. Čak sam imao problem koji danas i moje dijete ima, mucao sam do neke tinejdžerske dobi. Poslije se to ispravilo, skoncentrirao sam se dok sam prilazio curama pa je to išlo sve bolje i bolje (smijeh). Totalno sam bio miran i povučen tip, bio sam neprimjetan, oni koji su išli u školu sa mnom znali su me kasnije pitati kakav sam ja đak zapravo bio. Vrijeme je učinilo svoje. Sjećam se vremena kad nije bilo televizora, a kada su se pojavili - počelo se tada nekad nešto svirati, čuo sam gitaru na TV-u i rekao: 'E, to hoću'. Na neki način, koliko god je to bilo doba da je do gitare bilo teško i nemoguće doći, naročito do električne i prave, nekako sam na neku foru i sretan što je tako. Tu prvu pravu gitaru koju sam kupio, imam je i danas. To mi je daleko najdraža gitara, najvrjednija je. Bile su to sedamdesete negdje. To je poseban osjećaj, ne bavim se politikom ni sistemima, ali to kada nekako polako dolazite do nečega, to je super, to stvara vrijednost u glavi. Baš sam sretan što sam prošao taj 'križni put' glazbenički - od garaže i podruma - do stadiona', dodaje Kalember.
Više pročitajte OVDJE.