Već godinama smo svjedoci sporoj i bolnoj smrti radničkih prava u Hrvatskoj. Ono što hrvatski poslodavci rade svojim zaposlenicima je kriminalno. Donosimo vam ispovijest K.A., djelatnice Konzuma koja više nije mogla izdržati tu tiraniju. Djelatnica našeg najvećeg maloprodajnog lanca se odlučila progovoriti o svojem groznom iskustvu u nadi da će to ohrabriti i druge da izađu sa svojom pričom, a potaknuta nizom priča koje u posljednje vrijeme "cure" iz Todorićeva carstva. Trenutno je na bolovanju i strahuje da će joj se po povratku uručiti otkaz.
"U Konzumu radim već skoro devet godina. Posao sam dobila preko veze i znam koliko je danas teško naći posao, ali sam svejedno požalila. U svih tih devet godina ja nemam stalnu trgovinu, stalno me šetaju iz jedne u drugu. U svakoj si nova metla i moraš se dokazivati. Raditi mi i nije problem, koliko me boli nepravda i bahatost pojedinaca", priča nam K. A. Mnogi hrvatski građani prolaze isto što je prolazila i ona pa će se mnogi prepoznati u ostatku njene potresne priče. Nepotizam, zlostavljanje i omalovažavanje onih ispod sebe su svakodnevica za mnoge voditelje Konzumovih poslovnica.
"Sustavno sam zlostavljana od voditelja koji me vječno šalje raditi u dućane u drugi grad iako u blizini mojeg mjesta stanovanja ima velika Konzumova trgovina. Naravno, u toj trgovini za mene nema mjesta jer je voditelj zaposlio pola svoje obitelji i svoju djevojku. Prilikom ponovnog pokušaja da me se premjesti u drugu trgovinu, pobunila sam se i pitala zašto uvijek ja?", govori K. A. Voditelj joj je bahato odgovorio da je ona došla zadnja pa da zato nema pravo izbora. Kako tvrdi naša sugovornica, to nije istina. Tako je njena agonija postajala sve gora.
"Lomila sam se, dolazila kući u suzama, a roditelji mi nikako nisu mogli pomoći. Na kraju sam otišla doktorici koja mi je rekla da smjesta odem na bolovanje, a predložila mi je i da odem na razgovor s psihijatrom. Javila sam šefu da idem na bolovanje i onda je krenuo pravi pakao. Onda me on nazvao i počeo vrijeđati da sam neradnica koja je trebala odavno dobiti otkaz. Žao mi je što taj razgovor nisam snimila. Na kraju sam otišla psihijatru koji mi je dijagnosticirao depresiju zbog zlostavljanja na poslu", priča K.A. A kad se vratila na posao, postalo je još gore.
"Stavili su me u trgovinu gdje je zamjenica zmija otrovnica. Ona mi je izvrtala smjene tako da nikad nisam sigurna kad radim i ponekad sam cijele dane bila na poslu. Radila sam u svim smjenama i u svim odjelima. Onda sam od umora napravila jednu pogrešku zbog koje su mi šefica i zamjenica dodatno zagorčale život. Slučajno nisam naplatila četiri boce gaziranog pića pa su me njih dvije optužile za krađu. Pokušala sam im objasniti da mi je zbog umora pala koncentracija, ali nije pomoglo. Osramotile su me pred ostalim kolegama i javno me prozivale da sam kradljivica. Počele su mi kopati po stvarima i gledati mi u novčanik. Kasnije sam uspjela dokazati da je bilo riječ o običnoj pogrešci, ali nisam dobila ni ispriku. U međuvremenu sam završila u bolnici zbog teške depresije, a upitno je hoće li me uopće čekati posao kad se vratim. Bitno da Todorić tvrdi kako su njemu najbitniji njegovi zaposlenici", završava je svoju ispovijest.
Kad ćemo napokon reći da je dosta zlostavljanju i ropstvu koje se maskira kao posao? Kad će Todorić napokon zaviriti u svoje poslovnice i vidjeti ono što mu je ispred nosa? Nevjerojatno je da se ovo događa u Hrvatskoj. Ovo je samo jedan slučaj, a svi znamo bar još jednu osobu koja je proživjela slično iskustvo. Zašto onda svi šute? /Leo Buljan/