Sve veće hrvatske banke su bile privatizirane još 1989. godine i to u New York-u. To je omogućila Markovićeva privatizacija. Naime, dionice tih banaka su se prodavale na Wall srtreet-u.
Tada se vrijednost jednog dolara prodavala za 13 centi. Tko su bili kupci tih dionica? Hrvatski komunisti, dakle, Markovićevi menedžeri ili strani investitori, a to najbolje zna tadašanji jugoslavenski novinar Vladimir Drobnjak. On dobro zna tko je bio u toj hrvatskoj delegaciji, a meni je u sjećanju ostao samo Dušan Bilandžić.
Tako su komunistički lopovi postali i vlasnici hrvatskih poduzeća jer su kupili i bankine udjele u njima. Za vrijeme rata ta poduzeća, čije tvornice su se nalazile u centru gradova, su potpuno uništena u dogovoru sa direktorima tih poduzeća. Na koncu su meneđeri kupovali propale tvornice sa zemljištem i gradili stanove.
Te stanove se kupovali poslovno neobrazovani i naivni Hrvati podižući kredite uz visoke kamate. Međutim, ti hrvatski komunistički lopovi su Hrvatima davali kredite u eurima i švicarskim frankima, što je bilo protuustavno.
Danas su primatelji kredita i njihovi jamci postali najveća sirotinja, a tadašnja komunistička elita je postala kapitalistička – najbogatija u državi, možda i u Europi. Kako građani nisu mogli plaćati svoje obveze zbog gubljenja posla, ti stanovi ili kuće, koje su uložene kao hipoteke, su postale vlasništvo banaka.
Logično bi bilo da banke te stanove prodaju na dražbi, ali to se nije dogodilo. Zašto, ako su banke gubitnici? Ti stanovi stoje prazni umjesto da ih se daje u najam.
Kome se to isplati? Zar je i to logično u kapitalizmu mesic-racan-2001-Danas Milanović i njegova bratija prodaju maglu biračima tražeći njihove glasove na dolazećim izborima. No, puk ni danas ne zna tko je vlasnik Cementara, tko je bio pravi vlasnik Adrisa, tko je danas vlasnik Croatia Osiguranja, tko je bio vlasnik EPH i privatnih televizija ili tko su Rusi koji kupuju zemljišta i poduzeća u RH.
Dakle, puk vjeruje da su iza investicija u RH stali stranci, ali sve pokazuje da su to bili hrvatski komunisti iliti meneđžeri poduzeća i banaka, jednom rječju – hrvatski komunistički lopovi. Slično je RH opljačkao Ivica Račan. Naime, on je razoružao hrvatsku TO predavši JA njezino oružje i ostavio narod goloruk.
To je dovelo do okupacije gotovo 25 posto hrvatskohg teritorija, progona Hrvata iz njihovih domova, rušenja njihovih domova, katoličkih crkava i grobova, te uništenja katastra. Ta okupacija je uništila hrvatsko gospodarstvo jer gubici su bili veliki. Koliko je novca potrošeno za nabavku istoga oružja i koliko novca je utrošeno u obnovu? Zar ovo zorno ne pokazuje da je jedan od većih pljačkaša RH bio Ivica Račan.
No, kada je Račan preuzeo vlast, on je prikrio komunističku pljačku i Markovićevu privatizaciju prodavši državni udio u tim privatiziranim bankama i meneđerima omogućio veliku zaradu na koju nisu čak platili porez državi. Međutim, sve te banke je sanirala RH, a dobit od prodaje su uzeli meneđeri. Potom je prodao 25 posto INE i dao kupcima glavne poluge upravljanja, zašto su komunisti kasnije optužili Sanadera.
Isto tako Račan je prodao drugi 25 posto HT i dao upravljanje DT. To su poduzeća u kojima su banke imale velike udjele. Prodao je i mnoge hotele u kojima su banke imale velike udjele.
Da tragedija bude još veća, on je povećao hrvatski inozemni dug sa 9.2 milijardi na više od 26.0 milijardi dolara za manje od 4 godine.
No, na trenutak ću se vratiti na dug od 9.2 milijarde dolara. Ako se Tuđman zadužio samo za milijun njemačkih maraka, dakle, 0,5 milijardi dolara, naoružao HV, zadovoljio potrebe velikog broj prognanika i dobio rat sa samo toliko novca. Ovo su činjenice jer nijedna inozemna banka nije htjela dati kredit Hrvatskoj.
Međutim, znamo da je udio Hrvatske u dugu Federacije iznosio oko 3.6 milijardi dolara. Mnogi su ovaj dug shvatili kao cijeloviti dug SRH ne upitavši se nikada otkuda ostatak duga. Dakle, tko se zadužio za ostatak od 5.55 miljardi dolara? To sam pokušao objasniti nekim domljubnim novinarima i komenatorima, ali ni oni to ne razumiju.
Međutim, svi oni znaju da je po Ustavu iz 1974. godine SRH postala država i da se sam mogla zaduživati u inozemstvu. Taj dug je bio poznat kao Londonski i Pariški klub, a kreditori su bile privatne banke.
Već 1991. godine na taj kredit je bio uveden moratorij od 10 godina i skinut je dolaskom Račana na vlast. Dolaskom Sanadera na vlast taj dug je povećen na nekih 50 milijardi dolara ali je izgrađen autoput od Zadra do Ploča sa mnogim petljama za ulaze i izlaze na izgrađenoj cesti do Zadra i završen je veliki tunel Mala Kapela koji je bio jako skup zbog više razloga, a završena je i druga cijev tunela Sv. Rok.
Današnja vlast se zadužila u četiri godine više nego Sanader u 8 godina, ali nije sudjelovala u izgradnji bilo kakve infrastrukture u RH. Nakon svega, postavljam pitanje: Tko je opljačkao Hrvatsku i hrvatski narod? Sam Pusić