Ne piše nam se dobro. Mirovine su bijedne, mlade obitelji ne mogu doći do stana, zdravlje i školovanje je skupo, posla nema, privatni sektor je u kolapsu, nelikvidnost je ogromna, zaduženi smo preko glave, a u tom općem siromaštvu još su sretni oni koji plaću ili mirovinu uopće imaju.Piše: Ivan Sršen, dipl. pravnik za Glas GradaPoštovani gospodine Premijeru,
Povjereništvo Sindikata umirovljenika Dubrovačko-neretvanske županije smatra, kao i mnogi drugi, da nam se ne piše dobro. Bivša vlast naprosto nije provela ključne reforme i zato će standard građana i dalje padati.
Divimo se stoga Vašem optimizmu i podržavamo odlučnost kojom ste okrenuli na daljnje stezanje kaiša (remena), samo kako?
Već sada prosječna plaća pokriva ispod 80 posto najosnovnijih troškova četveročlane obitelji. Mirovine su bijedne, mlade obitelji ne mogu doći do stana, zdravlje i školovanje je skupo, posla nema, privatni sektor je u kolapsu, nelikvidnost je ogromna, zaduženi smo preko glave, a u tom općem siromaštvu još su sretni oni koji plaću ili mirovinu uopće imaju.No, mnogi naši ljudi koji generalno teško žive ipak će reći da je siromaštvo širokih slojeva stanovništva znatno manji problem od nemorala koji je razjeo hrvatsko društvo poput invazivnog karcinoma.
Uzore poštenja u Hrvatskoj nemoguće je naći u kabinetima vlasti koja je proteklih godina natukla stotine grabežnih afera, krala, lagala i manipulirala.
Pokazali su nam kako se suradnici i dojučerašnji veliki prijatelji na visokim funkcijama odriču jedni drugih brže nego što putuje svjetlost. Vidjeli smo kako jedno rade, a drugo govore, kako se hladnokrvno međusobno utapaju i kako se položaji dijele po partijskom ključu.
Državna politika korumpirala je masu pijuna na nižim razinama i u privatnom poduzetništvu. Visoki sport postao je leglo prljavština. Čak su se i djeca u školama „prirodno“ podijelila na lijepo obučene i sirotinjski obučene.
Hrvatske mase su paralizirane malodušjem jer su im elite poslale razornu poruku da vrijedi samo onaj koji ima bez obzira kako je do svog bogatstva došao. Stigli smo dotle da svatko gleda svoja posla ne bi li sačuvao tu crkavicu s kojom raspolaže, ubijena su solidarnost i otvorena kritika.
Ovo stanje zove se moralno dno.
Siromaštvo je teško, ali kad ljudi nemaju mjesta gdje će pogledati da vide čast i poštenje, to je bolno i razorno. Mi smo umirovljenici, masa sirotinje, ucijenjene golom egzistencijom, bez ikakve moći.Budući da ćemo i dalje živjeti u bijedi, jer ništa se ne može preko noći, odmah učinite oštre rezove u svim oblastima našega društva, bez straha i političkih kalkulacija.
U prvom redu, odmah srežite mirovine, ne samo političarima i akademicima nego i drugoj kasti – mnoštvu povlaštenih skupina čije su „mirovine“ stečene neradom.
Za povlaštene mirovine godišnje se izdvaja sedam milijardi kuna, a Svjetska banka traži hitne rezove, bez milosti.
A što je sa plaćama, tzv. „političke elite“, koje plaće su sami sebi odredili i to odmah nakon prolivene krvi najboljih sinova i kćeri naše domovine?Konačno, poštovani Premijeru, opušteni i s puno vjere u sadašnju vlast, očekujemo brži zaokret za dobrobit svih građana Hrvatske!